Ove su krvopije ‘popile‘ živce Splićanima, pate cijele zgrade - i uporno se šire! Zbog toga se čak i skup sprema

Malo je nametnika koji u čovjeku izazivaju takav osjećaj nelagode kao stjenica. Sitna je, skriva se u pukotinama, madracima i namještaju, izlazi uglavnom noću i hrani se ljudskom krvlju. Ne prenosi se zrakom niti je čovjek može jednostavno uočiti, a kada se jednom nakoti u stanu ili apartmanu, riješiti je se može biti iznimno teško.

O toj dosadnoj i sveprisutnoj napasti, koja je na Zapadu bila gotovo iskorijenjena, a posljednjih se godina, zahvaljujući globalnoj mobilnosti, raširila po stanovima, apartmanima i hotelima, bacajući građane i iznajmljivače u očaj jer ju je vrlo teško uništiti, bit će riječi na predavanju koje se održava u splitskom Prirodoslovnom muzeju, Poljana kneza Trpimira 3 (bivša "Kada" na dnu Radunice), u četvrtak, 24. rujna, u 18 sati. Dr. sc. Nediljko Landeka iz Zavoda za javno zdravstvo u Puli govorit će o biologiji i pojavnosti kućne stjenice, načinima njezina suzbijanja te postupcima koje treba poduzeti kada se njezina prisutnost potvrdi.

Traži se solidarnost

– Premda su stjenice pošast koja čovjeka prati tisućama godina, doslovno još od spilja, sedamdesetih godina 20. stoljeća gotovo su iskorijenjene na Zapadu zahvaljujući jakom insekticidu DDT-u, koji je zbog štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje danas zabranjen. Zadnjih godina doživljavamo invaziju stjenica, u prvom redu zbog velike mobilnosti i čestih putovanja s kraja na kraj svijeta. Prenose se na razne načine, a najčešće u prtljazi koja se, recimo, miješa u avionskim spremištima.

Stjenice mogu zaraziti cijele nebodere

Cropix, Shutterstock

Kad se negdje nastane, šire se često i na čitave objekte. Posebno su u opasnosti višestambene zgrade s apartmanima, hoteli, hosteli... Kad se pojave, posebno u zgradama, bitno je da se stanari solidariziraju i da se provede dezinsekcija čitave zgrade, ali, nažalost, često se ljudi srame pa prešućuju da imaju taj problem, koji neće sam od sebe nestati – kaže dr. Landeka, nagovještavajući o čemu će govoriti u Prirodoslovnom muzeju.

– Stjenice ne prenose bolesti, ali hrane se ljudskom krvlju i izazivaju alergijske reakcije, nelagodu pa i psihičke probleme jer je ljudima jako neugodno priznati da su napadnuti njima. Treba znati da ih je bez sustavnog uništavanja gotovo nemoguće suzbijati. One mogu bez hrane preživjeti mjesecima – kaže Landeka.

Nema prevencije

Hrvoje Grgić iz tvrtke CIAN, koja se bavi i suzbijanjem stjenica, kazao nam je kako godišnje bude i stotinjak intervencija na splitskom području.

– Veliki je problem što protiv stjenica ne pomaže prevencija. Njihova pojava nema veze s održavanjem higijene. Mogu se raširiti u obitelji koja pazi na sve higijenske propise, kao i u hotelima s pet zvjezdica. Nalazimo ih u hotelima, hostelima, apartmanima, brodovima – nema mjesta gdje ne dopiru. Pomaže samo stručna intervencija, koja se ponekad mora i ponoviti kako bi ih se uništilo – kaže.