Predivno je upoznati mlade ljude poput Adriana Mišića, bivšeg učenika splitske III. gimnazije koji je na ovogodišnjoj maturi iz matematike sve zadatke riješio točno. Adriana krasi i činjenica što je izrazito dobro odgojen, simpatičan, nevjerojatno elokventan, perspektivan i radišan. Osim što ispunjava svoje školske obveze, već treću sezonu radi i u jednom restoranu na Šolti kako bi osigurao džeparac i uštedio nešto za studentski život koji ga čeka u Zagrebu. Adrian je inače iz Sarajeva, a majka mu je Splićanka. U Sarajevu je pohađao matematičku Drugu gimnaziju i to matematičko-informatički smjer. Kada se nakon završenog prvog razreda preselio u Split nije bilo dvojbe koja škola je idealna za njega.
– Nisam se puno dvoumio. Matematika me oduvijek zanimala, već od petog razreda osnovne škole. Tada mi je prišla profesorica, koja je prepoznala da imam potencijala, i preporučila mi da vikendom dolazim na pripreme koje je organizirala Udruga matematičara Kantona Sarajevo. Imali su poseban program za mlade nadarene matematičare i pripreme za natjecanja.
Godinama sam pohađao te pripreme i ostvarivao dobre rezultate. Najveći uspjeh bio mi je u osmom razredu osnovne škole, kada sam osvojio brončanu medalju na Juniorskoj matematičkoj olimpijadi. Nakon preseljenja u Split, malo sam se više posvetio drugim stvarima pa su natjecanja pala u drugi plan, ali matematika me i dalje zanima. Posljednje dvije godine sudjelovao sam na Državnom natjecanju iz matematike, tako da mi je matura bila dosta lakša jer sam godinama kontinuirano radio i na zahtjevnijim zadacima – objašnjava Adrian.
Savjet budućim generacijama
S obzirom na navedeno pripreme za maturu iz matematike mu nisu predstavljale prevelik problem. Pitali smo ga i što bi savjetovao budućim generacijama, kako da se pripreme za ispit koji je brojnima najveći izazov na maturi.
– Iskreno, dan prije mature riješio sam dvije prošlogodišnje mature i to je bilo to. Tijekom cijele završne godine u školi smo imali provjere koje su bile prilagođene državnoj maturi, pa smo cijelu godinu vježbali takav tip zadataka. To mi je pomoglo da ponovim detalje i ne zaboravim neke sitnice na kojima se lako izgube bodovi.
Nema nekog čarobnog recepta. Matematiku nije dobro učiti šablonski, odnosno učiti napamet formule i samo ih primjenjivati. Važno je razumjeti što radiš jer kada stvarno razumiješ gradivo, puno ga teže zaboraviš pa nekoliko dana prije mature ne moraš ponovno učiti osnovne koncepte. Možeš ih primijeniti u bilo kojem zadatku.
Smatram da je najvažniji kontinuitet, kao i u sportu ili teretani. Bitno je biti redovit, ali naravno da to ne znači da moraš svaki dan satima učiti. Dovoljno je imati rutinu kako bi mozak stalno bio u kontaktu s matematikom. Kada završi škola i dođu ljetni praznici, mnogi se potpuno isključe pa im treba vremena da se ponovno vrate u formu. Mozak jednostavno izgubi rutinu, baš kao i tijelo nakon duže pauze bez treninga.
Ovaj rezultat nije došao preko noći. To je plod cijelog mog školovanja, godina rada, vježbanja i rješavanja zahtjevnih zadataka. Zato sam si mogao priuštiti da dan prije mature riješim samo dvije stare mature. Iza toga ipak stoje godine kontinuiranog rada – naglašava Adrian.
Osim mature iz matematike polagao je, naravno, hrvatski i višu razinu engleskog te fiziku i informatiku, a bome se može pohvaliti rezultatima svih ispita.
– Fiziku sam pisao jer mi je trebala za fakultet koji planiram upisati. Informatika mi zapravo nije bila potrebna ni za jedan studij, ali sam je prijavio kao osobni izazov. Htio sam ostvariti 100 posto iz matematike i 100 posto iz informatike. Iz matematike sam ostvario 100 posto, a iz informatike 96 posto. Pokušao sam uložiti žalbu zbog dva izgubljena boda, ali nije prošlo. Nema veze, zadovoljan sam rezultatom. Znanje iz informatike sigurno će mi dobro doći u budućnosti – smatra Adrian koji je iz fizike imao 92 posto jer je, kako kaže, izgubio četiri ili pet bodova na zadacima za zaokruživanje, uglavnom zbog sitnih pogrešaka.
Nije samo matiša...
Iako više naginje prirodnim znanostima, pripreme za maturu iz hrvatskog mu nisu predstavljale poseban izazov upravo zbog organizacije nastave i vježbanja u školi. Iz hrvatskog je riješio više od 80 posto.
– Za to je iznimno zaslužna profesorica Kristina Prlić, koja stvarno voli svoj posao i zna što radi. Ima dugogodišnje iskustvo i gradivo prenosi na zanimljiv način. Čak i kad mi se možda nije dalo pratiti nastavu, njezina predavanja bila su mi zanimljiva.
Test na zaokruživanje riješio sam vrlo dobro, kao i sažetak, ali sam više bodova izgubio na eseju. Smatram da sam mogao napisati bolji esej, no hrvatski ipak nije predmet u kojem uživam kao u matematici – tvrdi Adrian.
Pitamo ga što misli o tome da se za njegovu generaciju često kaže da nema dovoljno koncentracije, kada je u pitanju pisanje dužih tekstova poput eseja na maturi.
– Ima istine u tome. Za duži tekst treba veća koncentracija, koja je danas sve slabija. Tome su sigurno pridonijeli društvene mreže, tehnologija, ali i razdoblje pandemije. Mnogi su zbog toga u srednju školu došli s manjim predznanjem, a te se rupe kasnije samo gomilaju. Teško ih je nadoknaditi, pogotovo mjesec dana prije mature.
Što se eseja tiče, smatram da je to jednostavno stvar vježbe. Tijekom trećeg i četvrtog razreda napisali smo četiri ili pet eseja za vježbu, dobili smo kvalitetne materijale za pripremu i obradili sva djela koja su bila predviđena za maturu. Moram priznati, iznenadilo me što je na eseju bio Petrarca. Nije da je bio težak, ali poeziju je općenito teže analizirati nego prozni tekst. Kod proze imaš više informacija, lakše pratiš radnju i možeš povezati sadržaj, strukturu i stil.
Lirika puno više ovisi o interpretaciji. Naravno, postoje određene smjernice koje možeš naučiti, ali jedno je kada profesorica na satu objašnjava stih po stih, a drugo kada na maturi dobiješ pjesmu koju možda prvi put vidiš. Tada je sve na tvojoj interpretaciji i to je, prema mom mišljenju, najveći izazov – smatra Adrian, a s obzirom na to da mu hrvatski nije bio presudan za upis nije ulagao previše vremena u pripremu. Želio je ostvariti što bolji prosjek, a to mu je u konačnici pošlo za rukom jer je iz sva tri obvezna predmeta imao više od 90 posto.
S ovakvim rezultatima mogao je birati fakultet, a svoj put je odlučio nastaviti na zagrebačkom FER-u.
– To mi je bio prvi izbor. Jedina alternativa bio bi PMF, smjer matematika, ali ipak sam bliži računarstvu. Koliko god volim matematiku i teoriju, oduvijek sam volio i programiranje, a smatram da mi računarstvo dugoročno otvara više mogućnosti. Ne kažem da se s matematikom ne može pronaći odličan posao, može, i to u mnogim područjima, od banaka do raznih analitičkih i tehnoloških sektora.
Danas u IT-u diploma često nije presudna. Važnije je što znaš, kakvo iskustvo imaš i kako razmišljaš. Ako imaš znanje, iskustvo i znaš surađivati s ljudima, to poslodavci najviše cijene. Zato nisam puno dvojio oko izbora fakulteta. Uz to, dosta mojih prijatelja također je upisalo FER, pa mi je i to bio dodatni motiv – objašnjava Adrian.
Osim što mu je MIOC dao odlične temelje za nastavak obrazovanja, dao mu je i lijepe uspomene koje će sa sobom nositi cijeli život.
– Osim same organizacije škole, koja je stvarno bila odlična u svakom smislu, od nastave i obrazovanja do izvannastavnih aktivnosti, putovanja, najviše ću pamtiti ljude. Čini mi se da je to svima najvažnije, bez obzira na školu. Dođeš u prvi razred srednje, tek si završio osnovnu školu i čini ti se da su četiri godine jako dugo razdoblje, a onda odjednom prođu.
Kao da sam jučer došao u Split i upisao srednju školu, a već sam završio, upisao fakultet i krećem u novo poglavlje. Prijatelji, ekipa iz razreda i sva ona druženja, kave, izlasci i svakodnevni trenuci koje smo zajedno proveli. Bit će mi teško rastati se od svega toga, ali vjerujem da ćemo ostati u kontaktu – zaključuje Adrian.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....