Alenko nije imao pojma što se sprema. Došao je, kao i svaki dan što dolazi, na sike za leđima ACI-jeve marine, složio štap, bacio udicu i čekao. Lignje. A dočekao je nas.
Nije mu bilo baš najjasnije. Kolika je šansa da se na istome mjestu, u isto vrijeme, pred Božić, kad su svi u šoping-centrima, na samom rubu Splita, gdje se kupuju samo sloboda i mir, nađu osobe koje se uopće ne poznaju, ali dobro poznaju njega.
Ta je misao Alenka okupirala tek trenutak. Pogledao je vašeg reportera, pogledao je Željka Đurića, nasmijao se, pružio svakom ruku, a onda mu se učinilo da krena trza.