Izv. prof. dr. sc. Zenon Pogorelić, predstojnik Klinike za dječju kirurgiju KBC-a Split, uputio je javni apel svim roditeljima, kako u Splitu, tako i u Hrvatskoj, da bolje pripaze na svoju djecu i da budu upućeni u ono što njihova djeca rade kada nisu kod kuće, a sve zbog toga kako bismo ih na neki način zaštitili od smrti ili invalidnosti.
- Apeliram na roditelje da svojoj djeci ne daju upravljati romobilima i motociklima. Mi na Klinici za dječju kirurgiju u Splitu imamo "epidemiju" teških ozljeda koje "proizvode" invalidnost za cijeli život. To su ozljede koje su šokantne, pa čak šokiraju i nas liječnike, dječje kirurge, koji smo u svojoj karijeri "naviknuli" vidjeti sve i svašta. Evo, i sada u Intenzivnoj jedinici naše klinike imamo dječaka koji je u nesreći s motociklom doslovno "skašio" svoje stopalo i za koje ne znam hoće li ikada više moći biti funkcionalno. On je operiran i spasilo se što se dalo spasiti, ali ozljede su takve da ne ulijevaju puno optimizma. Isto tako u Intenzivnoj jedinici leži i dječak koji treba operaciju zdjelice - rekao nam je dr. Pogorelić.
UPOZORAVAMO DA SU SLJEDEĆE FOTOGRAFIJE UZNEMIRUJUĆEG SADRŽAJA. Objavljujemo ih kako bismo ukazali na moguće posljedice neopreznog upravljanja romobilima i motociklima.
Strašni slučajevi
Ono što je do prije nekoliko godina bilo nemoguće vidjeti, danas je normalna pojava.
- Mi svaki dan imamo barem jedan slučaj djeteta, recimo od 14 do 17 godina, koje je zadobilo ozljede u padu s romobila ili motocikla. Ruptura slezene i jetara, prijelomi bedrene kosti, prijelomi lubanje, zdjelice... i ostale teške i vrlo često životno ugrožujuće ozljede, nažalost, naša su svakodnevica. Osim toga, ta ista djeca koju dovedu kod nas, nakon prometne nesreće na romobilu ili motociklu, dakle, ponavljam, govorim o osobama od 14 do 17 godina, vrlo često su pozitivna na kokain, marihuanu i na alkohol, kojeg često u organizmu imaju dva i više promila. Muška djeca u ovim nesrećama participiraju s 80 posto. Posljednje tri godine uvidjeli smo porast ovakvih slučajeva, a u zadnju godinu dana dogodio se bum - kazao nam je dr. Pogorelić.
Što kažu roditelji kad dođu u bolnicu nakon takvih događaja?
- Roditelji sliježu ramenima, pravdaju se da oni ne mogu kontrolirati svoju djecu, da ne znaju što oni rade kada su izvan kuće, što bi narod rekao, "mogu im staviti soli na rep". To su obiteljske tragedije i traume za cijeli život jer nije lako živjeti s činjenicom da će ti dijete, zbog jedne nepromišljenosti i obiteljske nebrige, biti invalid do kraja života. Osim toga, prije i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana imamo i puno ozljeda zbog petardi koje djeca bacaju, a takvi eksplozivni udari znaju vrlo često odnijeti i cijelu šaku. Zbog toga opet apel roditeljima da bolje paze na svoju djecu i da im ne kupuju, odnosno da im zabrane upravljanje romobilima, motociklima, a u novogodišnje doba bacanje petardi - rekao je dr. Pogorelić.
Stotine operacija
Na Klinici za dječju kirurgiju godišnje u jednoj operacijskoj dvorani obave oko 1700 operativnih zahvata u punoj anesteziji i još između 400 i 500 operacija u lokalnoj anesteziji.
- Operiramo sve ono što je potrebno, od lomova, urođenih anomalija, tumora kod djece... Nažalost, vidimo porast malignih tumora kod djece, a najčešće se radi o embrionalnim tumorima, sarkomima, blastomima, a imamo i velik porast limfoma, leukemija, tumora mozga... Isto tako imamo godišnje i 10 do 15 operacija žučnog mjehura, što je prije bilo nevjerojatno ili vrlo, vrlo rijetko. Te su operacije povezane s pretiološću djece, posebice djevojčica, pa se tako prisjećam jednog slučaja gdje je curica kojoj sam operirao žuč imala 122 kilograma - kaže dr. Pogorelić.
Klinika za dječju kirurgiju KBC-a Split je Referentni centar Ministarstva zdravstva (MIZ) za minimalno invazivnu kirurgiju dječje dobi.
- To znači da u Splitu obavljamo najsloženije operativne zahvate na minimalno invazivan način i zbog toga nam u Split dolaze djeca iz cijele Hrvatske, ali i velikog dijela BiH - govori dr. Pogorelić.
Kako je raditi s djecom, jesu li "grintavi" kao i odrasli?
- S djecom je lijepo raditi i 90 posto ishoda prođe odlično. Nakon operacije se kod djece odmah vidi napredak jer ona nemaju, kao odrasli, komorbiditeta. No, s djecom koja imaju maligno oboljenje je drugačije. Nakon što neko takvo dijete operirate i uradite sve što možete, budete svjesni da to dijete ipak neće živjeti duže od godine dana i da mu više nikako ne možete pomoći, jer nitko od nas nije čarobnjak. Ima djece s metastazama i to je strašno, kako za roditelje i obitelj, tako i za nas kirurge, koji, htjeli mi to ili ne, te tragedije nosimo sa sobom kući i razmišljamo o tome. To je najgori dio našeg posla - priznaje dr. Pogorelić.
Puno je i stranaca
Česti "gosti" Klinike za dječju kirurgiju su i stranci.
- Imali smo mladića od 16 godina koji je htio fascinirati svoju djevojku pa je iz svoje hotelske sobe skakao u hotelski bazen. Nije ga "pogodio", već je pao na rub bazena i zadobio frakturu lubanje i jedan gadan lom ruke. Isto tako imali smo jednog skandinavskog mladića od 16-17 godina koji je skakao po autobusnoj stanici u Splitu i nije prestajao dok je nije skroz demolirao. U tom demoliranju zadobio je lom nekoliko kralježaka, a isti dan, kada je on bio kod nas, imali smo i one mlade strance i stankinje koji su "propali" kroz staklo na bivšoj Robnoj kući "Prima". Jedna ili dvije cure iz te ekipe bile su toliko izrezane staklom da smo ih morali šivati u općoj anesteziji - govori dr. Pogorelić.
Za kraj još jednom apelira na roditelje da čuvaju djecu, da im zabrane ono što nije opće prihvatljivo, da im ne kupuju romobile i motocikle i da budu što više prisutni u životima svoje djece.
- Vjerujte, bit će sretniji i neće tako često morati dolaziti kod nas na Kliniku za dječju kirurgiju - zaključuje izv. prof. dr. sc. Zenon Pogorelić.