Dr. sc. Andrea Gelemanović, viša asistentica na Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) Sveučilišta u Splitu, bavi se bioinformatikom – spojem biologije, medicine, programiranja i statistike koji omogućuje istraživanje golemih količina bioloških podataka. Njezina su istraživanja usmjerena na razumijevanje utjecaja genetike i okoliša na zdravlje, razvoj kroničnih bolesti te mogućnosti njihove prevencije. Osim što vodi vlastite znanstveno-istraživačke projekte, uključena je u veliki europski projekt “InnoThyroGen”, a koordinira i prvu COST akciju Sveučilišta u Splitu, koja okuplja više od 350 znanstvenika iz više od 40 zemalja. S Andreom Gelemanović razgovarali smo o njezinu znanstvenom putu, budućnosti personalizirane medicine, umjetnoj inteligenciji, “inflammagingu”, ali i o tome kako se disciplina znanosti može pronaći i u njezinoj velikoj životnoj ljubavi – baletu. Na MedILS-u vodi nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata, a angažirana je i na Medicinskom fakultetu u Splitu u sklopu projekta Obzor Europa “InnoThyroGen”, a predaje i na diplomskom studiju molekularne biologije splitskog PMF-a.
Po struci je molekularna biologinja, a tijekom doktorskog istraživanja usmjerila se prema bioinformatici, odnosno računalnoj biologiji, koja povezuje biologiju, programiranje i statistiku. U središtu njenog istraživanja je razumijevanje kako genetički, molekularni i okolišni čimbenici utječu na zdravlje i imunološki sustav, s ciljem boljeg razumijevanja i što ranije prevencije kroničnih bolesti.
Što vas je privuklo molekularnoj biologiji i genetici? Jeste li oduvijek znali da želite biti znanstvenica ili su na vaš put utjecali neki ključni trenuci?
– Tijekom školovanja zanimale su me različite stvari, uz prirodne znanosti, odmalena sam išla u glazbenu školu, svirala klavir, pjevala u zboru, bavila se klasičnim baletom i puno čitala. U jednom sam trenutku čak maštala o tome da postanem spisateljica krimića!
Prema biologiji su me najviše usmjerile dvije razrednice koje su u meni probudile veliku ljubav prema tom području. Zato je odluka da upišem molekularnu biologiju na PMF-u u Zagrebu došla prilično spontano. Privukla me mogućnost da zavirim u sam “kod života”, što mi je tada zvučalo fascinantno i vrlo uzbudljivo. Veliki prijelomni trenutak dogodio se na zadnjoj godini studija, kada sam se prijavila na natjecanje u znanstvenoj komunikaciji FameLab. Pobjeda na nacionalnom natjecanju odvela me na međunarodno finale u Cheltenham, gdje sam se prvi put susrela s tolikim brojem mladih znanstvenika iz cijeloga svijeta. Tada sam zapravo shvatila koliko je znanstveni svijet velik i koliko se u njemu mogu pronaći. Uslijedio je Erasmus u Beču, a potom i dolazak u Split. Tijekom doktorata, uz veliku podršku mentora prof. dr. sc. Ozrena Polašeka, dodatno sam se usmjerila prema bioinformatici. Volim reći da je moj znanstveni put bio splet sretnih okolnosti, ali kada bih danas ponovno birala, napravila bih sve iste korake.
Vaša istraživanja povezuju biologiju, genetiku, medicinu i računalne znanosti. Kako biste nekome tko nije znanstvenik jednostavno objasnili čime se bavite?
– Najjednostavnije rečeno, bioinformatičar je svojevrsni “detektiv za podatke” u svijetu biologije i medicine. Suvremena znanost generira ogromne količine podataka o našim genima, proteinima i drugim molekulama, a bioinformatika nam s pomoću programiranja, algoritama i statistike omogućuje da iz njih izvučemo korisne informacije.
Moj se rad temelji na povezivanju genetike, računalne biologije i medicine kako bismo bolje razumjeli zašto nastaju bolesti i kako ih možemo preduhitriti. Istražujem, među ostalim, genetičku sklonost bolestima, utjecaj genetike i okoliša te ulogu kronične upale.
Krajnji cilj je pronaći rane “signale za uzbunu” koji bi nam omogućili da bolest prepoznamo prije nego što se razvije. Time se približavamo medicini koja je sve više usmjerena na prevenciju i liječenje prilagođeno pojedincu.
Uključeni ste i u projekt “InnoThyroGen”, vrijedan oko pet milijuna eura, koji se bavi personaliziranom medicinom i bolestima štitnjače. Koja je vaša uloga u tom projektu?
– Dobivanje projekta “InnoThyroGen”, čiji je koordinator Medicinski fakultet u Splitu, iznimno je važan korak za našu znanstvenu zajednicu. Projekt se financira kroz program “Obzor Europa”, a cilj mu je istražiti zašto neke osobe razvijaju bolesti štitnjače te kako, na temelju njihova genomskog profila, možemo razviti učinkovitije i personalizirano liječenje.
U projektu vodim jedan od istraživačkih radnih paketa, usmjeren na dugoročnu održivost i primjenu rezultata u praksi. To uključuje razvoj alata temeljenih na strojnom učenju i stvaranje modela koji bi znanstvene rezultate mogli pretvoriti u konkretna rješenja za pacijente i zdravstveni sustav.
Koordinirate prvu COST akciju Sveučilišta u Splitu. Koliko je to važno za hrvatsku znanost i čime se projekt “INFLAMomx” bavi? Što zapravo znači pojam “inflammaging” i možemo li na taj proces utjecati vlastitim životnim navikama?
– Izuzetno sam ponosna što koordiniram prvu europsku COST akciju na Sveučilištu u Splitu, što je velik uspjeh i za naše Sveučilište i za hrvatsku znanost.
“Inflammaging” označava kroničnu, blagu upalu koja se prirodno povećava sa starenjem i može pridonijeti razvoju različitih kroničnih bolesti. Na taj proces možemo djelomično utjecati zdravim životnim navikama – redovitom tjelesnom aktivnošću, kvalitetnim snom, uravnoteženom prehranom i smanjenjem stresa.
Upravo se time bavi COST akcija “INFLAMomx”, koja je dosad okupila više od 350 znanstvenika iz više od 40 zemalja. Cilj nam je bolje razumjeti vezu između kronične upale, starenja i bolesti te pronaći načine za usporavanje tih procesa i prevenciju njihovih posljedica.
Što koordinacija prve COST akcije donosi Sveučilištu u Splitu i njegovim istraživačima?
– To je iznimno važan korak i potvrda da imamo znanje, kapacitet i infrastrukturu za vođenje velikih europskih znanstvenih mreža. Koordinirati COST akciju znači preuzeti ulogu lidera koji okuplja i usmjerava stotine znanstvenika i stručnjaka iz cijeloga svijeta.
Posebno je važno što projekt otvara nove mogućnosti našim mladim istraživačima i studentima – od suradnje s vodećim europskim laboratorijima do usavršavanja u inozemstvu. Vjerujem da će nam ovo iskustvo pomoći i u prijavama na još veće europske projekte, poput onih u okviru programa “Obzor Europa”.
Umjetna inteligencija sve više ulazi u medicinu i znanost. Gdje vidite njezin najveći potencijal, a gdje su njezine granice?
– Umjetna inteligencija zasigurno će snažno promijeniti medicinu, ali prema njoj treba pristupati s dozom znanstvenog opreza. Njezin najveći potencijal vidim u brzini obrade golemih količina podataka. Ona nam može pomoći u bržoj dijagnostici, preciznijem prepoznavanju rizika za razvoj bolesti i odabiru personaliziranog liječenja.
Ipak, umjetna inteligencija je samo alat i kvalitetna je onoliko koliko su kvalitetni podaci na kojima se temelji. Konačna interpretacija rezultata i odgovornost moraju ostati u rukama čovjeka. Kao bioinformatičarka često čujem da će AI programirati umjesto nas, no on zapravo može prvenstveno ubrzati rad stručnjaka. Bez razumijevanja algoritama, koda i biologije lako možemo doći do pogrešnih zaključaka.
Što vas danas čini optimističnom kada razmišljate o budućnosti medicine?
– Optimističnom me čini nevjerojatna brzina kojom razvijamo nove alate za razumijevanje ljudskog organizma. Ulazimo u razdoblje u kojem se paradigma medicine sve više pomiče s liječenja simptoma prema prevenciji, produljenju zdravog životnog vijeka te odgađanju razvoja bolesti.
Istodobno, moramo biti realni. Put od znanstvenog otkrića do sigurne primjene kod pacijenta dug je i zahtjevan. Upravo nas ta ravnoteža između velikog potencijala i znanstvene odgovornosti potiče da svakodnevno pomičemo granice.
Gdje vidite svoja istraživanja za pet ili deset godina i koji su vaši najveći ciljevi za budućnost?
– Za pet do deset godina vidim svoju istraživačku grupu u Splitu kao prepoznat centar za bioinformatiku, sistemsku biologiju i integraciju različitih molekularnih podataka, odnosno multi-omiku. Temelje za tu viziju već gradimo, između ostalog i kroz novi HRZZ projekt u kojem istražujem kardiorenometabolički sindrom i pojavu više kroničnih bolesti upravo kroz integraciju multi-omika.
No, moj najveći cilj nije samo ostvariti važne znanstvene rezultate, već osigurati dugoročnu održivost istraživanja u Splitu. Želim stvoriti poticajno okruženje za mlade znanstvenike, privući nove ljude i omogućiti im vrhunske uvjete za rad te sudjelovanje u međunarodno relevantnim istraživanjima. Voljela bih da Split postane mjesto u kojem se takva znanost može dugoročno razvijati.
Kako izgleda vaš radni dan i kako uspijevate uskladiti sve brojne obveze?
– Moj radni dan, šalim se, traje od jutra do sutra! Vrlo je dinamičan i najčešće se izmjenjuju predavanja, mentorski rad sa studentima, bioinformatičke analize, koordinacija projekata te osmišljavanje radionica i ljetnih škola za mlade znanstvenike.
Za “veliki odmor” trenutačno nema previše prostora, ali pokreće me činjenica da zaista volim svoj posao. Kada radite ono što volite, energija dolazi prirodno. Naravno, ključ su dobra organizacija i i određivanje prioriteta, ali prije svega ljudi s kojima radim. Bez dobre suradnje bilo bi nemoguće držati sve te konce u rukama.
Od treće godine bavite se baletom. Vidite li poveznice između baleta i znanosti?
– Balet je moja velika, cjeloživotna ljubav i bez obzira na to što danas plešem rjeđe, i dalje mi je najbolji mentalni “reset” nakon cjelodnevnog rada za računalom. Između baleta i znanosti zapravo postoji mnogo sličnosti. Oba područja zahtijevaju disciplinu, strpljenje, stalno ponavljanje i mnogo nevidljivog rada “iza scene”. A ono što mi je posebno zanimljivo jest da u oba područja stroga pravila i metodologiju treba spojiti s kreativnošću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....