Nakon što je jučer iz podstanarskog stana u Viškoj ulici na Bačvicama izbačena četveročlana obitelji Pupačić, otac majka i dvoje djece, roditelji su noć proveli u crkvi "Gospe od Pojišana" gdje su pronašli smještaj, a njihova djeca - sin i kćer su spavali na plaži. Posjetili smo danas roditelje, malo su bolje nakon nemilih događaja od dana ranije.
Odlučili su izaći javno sa svojom pričom iako ih zdravlje baš ne služi. Dočekali su nas u sobi s dva kreveta oko kojih su se nalazile vrećice sa stvarima koje su ponijeli iz stana.
- Došli smo sinoć oko 19 u crkvu, kćer i sin su odbili prespavati. Čuli smo se sa sinom, bio je dobro, kćer je ugasila mobitel. Žena čita knjigu, a ja ležim. Što ćemo i kako ćemo dalje, ne znamo.
Iznajmljivali smo stan i bili smo spremni na dugoročni najam s ugovorom i plaćati ga koliko treba. Renta je nekada bila 400, nekada 600 eura, bili smo na ”crno”. Plaćali smo od onoga što imamo, a hranu smo dobivali iz pučke kuhinje i tako preživljavali u stanu od 40 kvadrata.
Stan na Bačvicama je bio u derutnom stanju kada smo stigli jer ga je vlasnik rentao radnicima prije nas. Od umivaonika, tuša, školjke, kuhinje, sve je bilo razbijeno i neodržavano. To nije naša krivica – rekli su nam.
Stres i život su odradili svoje, nastavljaju nam: bolest, propast biznisa, manjak novca, no drago im je da su djeca s njima.
- Mogli su otići, ali ostali su se brinuti o nama - emotivna je bila majka dok je njen muž kratko ispričao njihovu povijest paleći cigaretu.
- Završio sam studij informatike i organizacije rada, žena je krenula sa studijom odgajateljice, ali, bila je malo lijena - kazao je uz osmijeh i dodao:
- Vratio sam se ovdje, bio sam ugostitelj i poduzetnik, nema tko mi nije dolazio. Od diplomata do političara i glazbenika. Bavio sam se glazbom nakon što je posao s ugostiteljstvom propao. Kumovi su mi Zorica Kondža i Joško Banov, bio sam dobar s Oliverom i vodećim ljudima u zemlji, obnašao mnoge važne funkcije. E, možda mi je zbog toga i život otišao u tom smjeru. Izgubio sam mnogo i stavio obitelj sa strane – odgovorio nam je otac.
U sobu je u međuvremenu došao fra Žarko Lučić koji im je ponudio krov nad glavom.
- Čuo sam o uvjetima stana, o žoharima i miševima... Primili smo ih ovdje, svi četvero mogu doći. Nisu jedini kojima pomažemo i koji dođu. Oni mogu ostati ovdje dok god ne pronađu neko trajno rješenje, neku alternativu – pojasnio nam je župnik.
Ispred crkve na klupici smo dogovorili sastanak s kćeri i sinom. Kažu nam kako su "prespavali" na kartonu na plaži na Bačvicama. Stvari su im kod prijatelja u kafiću, a gdje će i kako dalje, ne znaju
- Nismo još pronašli rješenje. Vani smo na ulici, nismo željeli biti u crkvi. Ne odgovara nam ni MoSt. Promijenili smo preko 20 stanova. Nisam spavao par večeri, a sestra je izgubila glas zbog boravka vani. Ja sam nekoć konobario kod oca, a sestra je išla u umjetničku akademiju. Hvala fra Žarku, on je naš "anđeo" - kazali su nam sestra i brat Pupačić.
Otišli smo i do stana u Višku ulicu, no nismo našli vlasnika. Ispod ulaznih vrata stanova na prizemlju vidimo krpe.
- Koliko znamo, krpe su stavljene zbog žohara koji su krenuli izlaziti iz stana kada je vlasnik ušao u posjed i mirisa koji je do nas dopirao. Postojao je uvjetni strah, da tako kažemo, od njih, iako su bili pristojni. Za nas su bili "susjedi iz pakla" sa svađanjem, bukom i žoharima - kazali su nam susjedi.
Prvi dan su se snašli, no vrijeme nije na strani Pupačićevih. Alternativa ne postoji jer je pronalazak smještaja trenutno nemoguća misija. Iz Caritasa su voljni pomoći financijski, baš kao i sugrađani koji su nam se javili, ali za obitelj je primarno pronaći krov nad glavom.
Otac je teško pokretan, majka je preboljela karcinom i vjerojatno im je potrebna stalna skrb dok kćer i sin traže smještaj kao priliku za normalan život. Preostao im je najteži dio posla, a to je pronalazak stana tako da, ako postoji itko tko ima konkretno smještajno rješenje neka se javi redakciji "Slobodne Dalmacije".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....