Marina Kovačević, predsjednica gradskog kotara Šine i građanske inicijative "Split je naš!", u društvu predsjednika splitskog ASH-a i tajnika kotara Šine i građanske inicijative "Split je naš!" Mate Buljubašića i stručne savjetnice građanske inicijative "Split je naš!", arhitektice i urbanistice Valentine Lauš - Mrusek, na Korešnici je u petak održala konferenciju za medije na temu izgradnje stanova za priuštivi najam za građane Splita.
Njihova ideja je da se na parceli od 150.000 metara kvadratnih na Korešnici, čiji je vlasnik Republika Hrvatska, a za koju je već napravljena planska dokumentacija (Generalni urbanistički plan, Urbanistički plan uređenja), napravi 1140 stanova za priuštivi najam. Cijena najma tih stanova, navode, ne bi trebala prelaziti trećinu primanja onih koji bi tamo živjeli. Dosadašnji POS model problematičan im je jer ti stanovi često ne završe u rukama onih kojima zaista trebaju.
- POS ne valja jer su ti stanovi danas na Bookingu i Airbnbu, zato što smo izgradili stanove koje su vlasnici prodali, jer su mogli. Ono za što se mi zalažemo je da stanovi ostanu u gradskom, općinskom ili državnom vlasništvu. Znači, nema prodaje, nema podnajma, nego isključivo da stan bude tu kada nekome treba. Naprimjer, ženu i muža s djecom izbace na ulicu, oni nemaju gdje, a najam si ne mogu priuštiti.
Ovakvi stanovi moraju biti dostupni za do trećine primanja onih koji će u njemu živjeti, i to je onda socijalno, smisleno i na taj način ljudi ostaju u gradu. Sve ostalo su pričice za bogataše i vile, a nas oni ne zanimaju, to je neprihvatljivo - rekla je Kovačević.
Medijima se obratio i Mate Buljubašić, koji je izgradnju stanova na Korešnici po ovom modelu, ali i na drugim lokacijama, među kojima je i ona na kojoj se danas nalaze POS-ove zgrade na Kili, predlagao još 1997. godine.
- Moja stranka Akcija socijaldemokrata Hrvatske s tri vijećnika u Gradu Splitu 1997. godine napravila je cijeli program po uzoru na Beč i München. Mi smo to ponudili Gradu Splitu, način na koji se može riješiti stambeno pitanje za 10.000 ljudi, koliko ih po popisu stanovništva živi u iznajmljenim stanovima, što znači da ti ljudi uopće nemaju stan.
Vi ste svjedoci da je danas taj problem aktualniji nego ikada, stanovi koštaju od 4000 do 4500 eura po kvadratu, a mjesečni najam iznosi 900 eura. Mi nudimo projekt koji je utemeljen na članicama Europske unije, a po njemu Grad ne bi smio ni pomisliti, ako dijeli sudbinu svoje europske obitelji, na naplaćivanje najma preko 300 eura nekome tko ima plaću od 900 eura - kaže Buljubašić i dodaje da bi stanogradnju ovog tipa trebali pratiti popratni sadržaji poput škole, vrtića i obiteljske medicine.
Valentina Lauš - Mrusek je arhitektica i urbanistica koja živi i radi u Münchenu, a smatra da bi se model koji je prisutan u tom gradu trebao primijeniti i ovdje. Nijemci su, također, od njega u jednom trenutku odustali, ali su vrlo brzo shvatili da im je ipak potreban i ponovno počeli graditi takve stanove.
- U Münchenu postoji 900.000 stanova, a njih 90.000 namjenjeno je za ovakve, socijalne svrhe. Kod njih ta izgradnja najčešće bude financirana dijelom od države, dijelom od općine, a dijelom i privatnim sredstvima - kazala je Lauš - Mrusek.