Splitom je do sada vladala udarna trojka. Na isturenoj punti te formacije stajao je Ivica Puljak, u suštini manekenska figura nasmiješenog profesora koji uporno vergla nekoliko uvijek istih rečenica o radu i redu (hvala bogu, dovoljno je mudar da izostavi stegu).
Njegov zamjenik Bojan Ivošević profilirao se kao čovjek koji čisti gradske ulice od nagomilanog nereda i sumnjivih tipova koji su drmali našim kaletama i pjacetama, a Maja Đerek kao osoba koja radi to isto, ali u interijerima, gradskim stanovima.
Ako je ljudi malo i ako poštuju hijerarhiju, znaju tko je šef, a tko njemu podređeni, trebali bi, barem u teoriji, lako komunicirati, i to osobno, licem u lice, a nipošto ne putem medija. Međutim, Puljak, Ivošević i Đerek ne bi znali što jedno o drugome misle da nema...