Andrej Plenković ovaj put misli ozbiljno. Split je, kad mu već Zagreb neprestano izmiče, njegov poligon. Tomislav Šuta ne treba se znojiti. Treba samo paziti da ne napravi glupost. I vrati u život Bojana Ivoševića, kauboja koji jaše sam, kao jedini preostali gradski oporbenjak.
"Neka cveta cvetje u naše preduzetje!" Tomislav Šuta ne mora brinuti. Ima tko brine za njega. Od njega se tek traži da nastavi hodati uspravno. Vertikalno, da budemo sasvim precizni. Jer upravo ta mitska vertikala, taj politički pupkovod koji Split spaja izravno s Banskim dvorima i Plenkovićevim trezorom, trebala bi biti rješenje svih splitskih jada.
Priča je jednostavna, taman za kavu i cvike na Rivi: Vlada daje Splitu veliki novac, milijuni padaju s neba, obnavljaju se ceste, rješavaju se zapušteni kompleksi, a Šuta samo treba držati vreću i smješkati se. Politička budućnost mu je zacementirana. Da ne kažemo asfaltirana. I njega i njegova grada. Koji se još jednom pokazuje kao glavni HDZ-ov grad. Jer, Split to jest, odavno. Nigdje, naime, kao u Splitu, bez obzira na povremene posrtaje, "stožerna hrvatska stranka" ne može računati na toliku podršku plebsa.
Splitski Tex Willer
I sve je čisto, sve proračunski podmazano, sve miriše na stabilnost i institucionalni trijumf. Kad ga već nije dočekao presvijetli Andro Krstulović Opara, kao zadnji HDZ-ov splitski pijun koji je vjerovao vertikali i Plenkovićevim milijunima, dočekat bi ga trebao notorni Šuta, računovođa koji je karijeru gradio godinama vodeći nepostojeći Regionalni centar čistog okoliša u Lećevici.
Dronovi su već spremni. Samo da nije Bojana Ivoševića. Kamenčića u lakiranoj Plenkovićevoj cipeli. Posljednjeg Mohikanca splitske oporbe, čovjeka koji je u stanju izbrojati svaki popijeni makijato u Banovini i pretvoriti jedno vikend-putovanje u Pariz u aferu težu od Watergatea.
Ivošević funkcionira kao politički gerilac bez kočnica, on ne koristi diplomatski rječnik, niti traži kompromise. Dok Šuta maše ugovorima i kapitalnim projektima, Ivošević javnost zasipa fakturama, uskocima i dorhovima. On je splitski Tex Willer, ulični pravednik koji pošten svijet štiti od pohlepnih bandita, beskrupuloznih trgovaca i korumpiranih političara i tajkuna.
Oprez, nepisano pravilo
Ipak, nedavni kotarski izbori pokazali su da ni ulični pravednici nisu imuni na zakon gravitacije. Ivošević je na tim izborima dobio po prstima, doživio je triježnjenje na najnižoj, bazičnoj razini. Tresnuo je upravo tamo odakle je krenuo. Split mu je poslao poruku da mu je pun kufer vječne galame bez pokrića, a Šutini su to dočekali kao najavu konačne pobjede. Proglasili su kraj "bojanizma" i podastrli dokaz kako Split želi mir i red podmazan državnim eurima. Na koje ionako odavno ima puno pravo.
Proglasiti, međutim, pobjedu u Splitu preko reda ravno je skoku na glavu u plićak Bačvica. Mnogi su to učinili i završili na hitnom prijamu bez šanse za drugi pokušaj.
Do idućih lokalnih izbora ima još previše vremena, a povijest nas uči da je splitsko biračko tijelo prevrtljivije od veljače. Nepisano pravilo, kojega se ovaj grad drži čvršće nego ijednog urbanističkog plana, jest da Split nikada u svojoj povijesti nije dvaput zaredom izabrao istoga gradonačelnika. Niti je istu stranku ostavio na vlasti. Onoga koga danas kuje u zvijezde, već sutra baca u kontejner povijesti.
Split je grad koji se brzo zasiti i novih lica i velikih obećanja, pa Šutino likovanje nad Ivoševićevim kotarskim posrtajem lako može postati račun bez krčmara.
Možda i dogodi se čudo
Pravi lakmus papir za Šutine ili Bojanove šanse (ili možda nekog trećeg koga danas još uvijek nema na vidiku) nisu političke igre po splitskim kvartovima, koje širu javnost ionako ne zanimaju, nego činjenica da će se prije još uvijek dalekih lokalnih izbora (2029.) odigrati oni ključni, nacionalni.
Sve ove velike splitske priče, svi ovi pusti bageri i milijuni, ovise o jednoj jedinoj figuri u Zagrebu. Šutina vertikala dugačka je točno onoliko koliko traje politički život Andreja Plenkovića. Ako se na nacionalnoj sceni dogodi kakvo čudo - jer iz današnje perspektive to i ne može biti ništa drugo nego čudo - ako oporba uspije presložiti karte i ako Plenković izgubi vlast, ta će se zlatna vertikala u sekundi pretvoriti u običnu, zahrđalu žicu.
Izgubi li Plenković Markov trg, Šuta u Splitu ostaje političko siroče, general bez vojske i blagajne, ostavljen na milost i nemilost gradu koji ne prašta gubitnicima. U tom scenariju, Ivoševićev kotarski poraz bit će tek usputna fusnota, a Šutina kula od karata, građena na zagrebačkom novcu, srušit će se prije nego što stigne prerezati ijednu svečanu vrpcu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....