Mačke podijelile Split! Jedni ih hrane i maze, drugima se gade i idu na živce; je li ovo ideja koja donosi spas?

Tko je odgovoran za skrb slobodnoživućih mačaka u Splitu nije poznato. Udruga MJAU upozorava da trenutačni sustav nije dovoljno povezan te da se problem uglavnom rješava pojedinačnim akcijama hranjenja i sterilizacije, bez jedinstvene evidencije i jasnog protokola postupanja.

Prema podacima koje je Udruga prikupila na svojoj karti, građani su dosad prijavili oko 50 lokacija na kojima obitavaju slobodnoživuće mačke.

– Već sada govorimo o najmanje nekoliko stotina životinja, odnosno prema našoj trenutačnoj evidenciji taj broj prelazi 600. No, to nikako ne predstavljamo kao konačnu brojku za cijeli Split – rekao je Ivan Sunara iz Udruge MJAU.

Ističe da se karta još uvijek puni te da zasigurno postoje lokacije koje nisu evidentirane. Veći problem, smatra, predstavlja činjenica da nije poznato koliko registriranih kolonija Grad Split službeno vodi. Iz Udruge poručuju da od Grada nisu dobili evidenciju iz koje bi se mogao iščitati ukupan broj službeno registriranih staništa, zbog čega su zatražili konkretne podatke o evidentiranim slobodnoživućim mačkama. Sunara kao najveći problem izdvaja upravo nedostatak jedinstvenog sustava.

– Brinu se hranitelji, udruge, veterinari i gradske službe, ali svatko radi svoj maleni dio i ne postoji jasna evidencija kolonija, odgovorne osobe po lokacijama ni protokol što se događa kada se pojavi nova, bolesna ili ozlijeđena mačka – upozorio je.

Nema sustava

Prema njegovu mišljenju, problem nije u tome što se ništa ne radi, nego u činjenici da se uglavnom reagira na pojedinačne slučajeve, umjesto da se populacijom sustavno upravlja. U Udruzi naglašavaju da sterilizaciju smatraju nužnim dijelom rješenja, ali upozoravaju kako ona sama po sebi nije dovoljna.

– Sterilizacija je apsolutno potrebna i bez nje nema ozbiljnog rješenja. Problem je kad se sterilizira bez evidencije i bez praćenja kolonije. Ako danas steriliziramo deset mačaka, a ne znamo iz koje su kolonije, koliko ih je tamo ukupno, koliko je ženki ostalo nesterilizirano i koliko se novih mačaka pojavilo za šest mjeseci, mi zapravo ne znamo jesmo li problem smanjili – smatra Sunara. 

Hranitelji često iz vlastitog džepa skrbe o cijelim kolonijama, no kada se hrana ostavlja bez dogovorenog mjesta i pravila, mogu nastati problemi s čistoćom, pritužbama stanara i sukobima u susjedstvu. Udruga MJAU ne zagovara ukidanje postojećeg hranjenja i sterilizacije, već njihovo povezivanje u organizirani sustav. Kao jedno od mogućih rješenja predlažu pilot-projekt uređenih staništa za slobodnoživuće mačke. Pritom, naglašavaju, ne bi bila riječ o velikim objektima ili ograđenim prostorima.

Jedno bi pilot-stanište imalo dvije do četiri stabilne i vremenski otporne kućice, uređeno mjesto za vodu i hranjenje, imenovane hranitelje te jasna pravila održavanja. Ne bi bilo betoniranja ni trajnih građevinskih zahvata, a oprema bi se mogla ukloniti ako se pokaže da lokacija nije odgovarajuća.

Ipak, najveći dio projekta ne odnosi se na same kućice, nego na organizaciju. Za svaku bi lokaciju trebalo znati približan broj mačaka, evidentirati koje su sterilizirane, pratiti pojavu novih životinja te osigurati redovito čišćenje prostora i kontakt-osobu kojoj bi se građani mogli obratiti. Udruga predlaže da prvi pilot traje šest mjeseci, nakon čega bi se analizirali rezultati i odlučilo ima li smisla model proširiti na druge lokacije. Prema predloženom modelu, Grad ne bi morao svakodnevno slati svoje zaposlenike na hranjenje i čišćenje lokacija. Brigu bi preuzeli imenovani hranitelji i kontakt-osoba Udruge. U slučaju da se pojavi nova, bolesna ili ozlijeđena mačka, slučaj bi se evidentirao i povezao s veterinarom, odnosno nadležnim sustavom.

Od Grada se, prema prijedlogu, očekuju dopuštenje za korištenje lokacije, jasno definirani uvjeti, kontakt-osoba i koordinacija s gradskim službama. Cilj je, ističu u Udruzi, da svatko ima jasno određenu odgovornost. Udruga procjenjuje da bi materijalni trošak jednog pilot-staništa iznosio između 500 i 900 eura, ovisno o broju i izvedbi kućica. U taj iznos nisu uključeni volonterski rad i troškovi hranjenja.

– Ne govorimo o projektu vrijednom desetke tisuća eura, nego o relativno malom iznosu kojim se može provjeriti funkcionira li model – istaknuo je Sunara.

Ako Grad ne bi imao sredstava za opremanje staništa, Udruga je spremna pokušati osigurati novac putem donacija i sponzora. Za MJAU je, kaže Sunara, u ovoj fazi važnije da Grad omogući legalnu i organiziranu provedbu projekta, a potencijalne lokacije već su evidentirane.

U komunikaciji su s Gradom, ali na prijedlog pilot-staništa još nisu dobili konkretan odgovor koji bi sadržavao jasne uvjete provedbe i odredio osobu za daljnju komunikaciju.

– Nismo dobili konkretan odgovor u smislu: ovo možemo napraviti, ovo ne možemo, ovo su uvjeti i ovo je osoba s kojom dalje razgovarate. Dobili smo pojedinačne informacije i bili upućivani između različitih službi, ali upravo je to pokazalo koliko je odgovornost za ovu temu razlomljena.

Zato smo nakon prvih dopisa počeli tražiti sve napismeno. Ne da bismo se svađali s Gradom, nego zato što želimo točno znati kako postojeći sustav funkcionira i onda predložiti rješenje koje se stvarno može provesti. Nama nije cilj prozivati Grad. Najradije bismo sjeli za stol, pokazali kartu, pilot-projekt i primjere drugih gradova te dogovorili što se može napraviti u Splitu – rekao je Sunara.

Problemi s bolesnim macama

Posebno problematičnim smatraju postupanje u situacijama kada građani pronađu bolesnu ili ozlijeđenu mačku. Sunara upozorava da zakonska obveza postoji te da je – u slučajevima kada je životinja ozlijeđena, a počinitelj nepoznat – jedinica lokalne samouprave dužna organizirati i financirati pružanje potrebne pomoći.

– Ali građanima zakon ne pomaže ako ne znaju koji broj trebaju nazvati, kamo životinju odvesti, tko odobrava liječenje i što napraviti navečer ili vikendom. Upravo smo ta pitanja službeno poslali Gradu: kome građani prijavljuju slučaj, koja veterinarska organizacija prima životinju, tko odobrava liječenje, tko plaća trošak i primjenjuje li se isti postupak izričito i na mačke. Do ovog trenutka nismo dobili cjelovit operativni odgovor na ta pitanja. To je problem koji treba hitno riješiti. Građanin koji na cesti pronađe ozlijeđenu mačku ne bi trebao prvo proučavati zakone i zvati pet različitih institucija da bi saznao tko je nadležan – naglašava Sunara. 

U Udruzi smatraju da za početak nije potrebno najavljivati velika rješenja za cijeli Split. Kao prvi konkretan znak ozbiljnijeg pristupa problemu vide spremnost Grada da odredi osobu ili odjel koji bi koordinirao ovu temu i zajedno s Udrugom pokrenuo pilot-projekt na jednoj lokaciji.

– Ne treba nam velika najava niti obećanje da će se preko noći riješiti cijeli Split. Splitu ne nedostaju ljudi koji žele pomoći mačkama. Ti ljudi već postoje i godinama rade taj posao. Ono što nedostaje jest da se njihov rad konačno poveže s Gradom u organiziranu cjelinu – zaključuje Sunara.