- Već četvrti mjesec traje ova agonija. Četiri mjeseca ja i moj suprug zbog aljkavosti splitskog Centra za socijalnu skrb (CZSS) nismo vidjeli unuka. Svo to vrijeme Centar nije učinio ništa kako bi ispravio grešku, koju su njegovi djelatnici napravili u samom startu - potužila nam se Splićanka P. D. (puni identitet poznat redakciji), ogorčena mukom koju proživljava posljednjih mjeseci zbog nemogućnosti viđanja 6-godišnjeg unuka.
- Kad je početkom lipnja moja mlađa kćer, unukova samohrana majka, iznenada hospitalizirana na Firulama, te joj je privremeno oduzeto skrbništvo nad malodobnim sinom, splitski Centar je preko noći donio odluku o njegovu privremenom smještanju u dječji dom - priča nam baka P. D., ne uzimajući, dodaje, u obzir činjenicu da su ona i njezin suprug P. D. (puni identitet poznat redakciji) od unukova rođenja aktivno uključeni u njegovo odrastanje i odgoj.
- S obzirom na kćerinu zdravstvenu situaciju bolnica je bila dužna obavijestiti CZZS o događaju. Međutim, ja kao baka, koja je od prvog dana aktivno uključena u život svog unuka, nisam bila obaviještena o toj situaciji iako su moji kontakt podaci navedeni u vrtiću kojega on pohađa. Tog jutra iz vrtića je, samo pukim slučajem, dijete odvela moja starija kćer s kojom inače nemam kontakt, prema prethodnom dogovoru sa sestrom.
Stigla je u vrtić deset minuta prije djelatnika Centra koji su ga htjeli odvesti u dom. Naime, nadležna socijalna radnica je, umjesto da je prvo kontaktirala bližu obitelj, htjela dijete odmah smjestiti u dom što, po mom mišljenju, definitivno nije u najboljem interesu djeteta, te bi kod njega samo prouzročilo šok i nesigurnost.
Citiram njezine riječi ("Šta sam ga trebala kući odvesti?"), koje mi je uputila kad sam samoinicijativno otišla na razgovor u CZSS kako bi dobila informacije i izrazila zabrinutost za unuka -prisjeća se P. D. Tijekom tog istog prvog susreta sa socijalnom radnicom je, dobro pamti, doživjela njezin "krajnje neprofesionalan, bahat i pristran pristup".
Gorko je požalila
- Nije mi dopuštala da završim rečenicu, upadajući mi u riječ s već strukturiranim mišljenjem o cijelom predmetu. Njena izjava kako moje viđanje unuka "ne bi bilo dobro za dijete” bila je izrazito neodgovorna i neprofesionalna, te duboko štetna za emocionalnu stabilnost mog unuka, koji je odrastao uz mene i s kojim imam duboku i blisku vezu.
Moj suprug P. D. bio je prva osoba koja je to dijete primila u ruke nakon njegova rođenja, te smo on, majka djeteta i ja jedine figure u njegovu životu, koje su konstantne, ali odlučila sam poštovati odluku Centra i biti strpljiva - kaže P. D. priznajući kako je ubrzo gorko požalila.
- Na prvom sudskom ročištu, 20. lipnja, za privremeno skrbništvo nad djetetom, čekala sam ispred suda kako bi doznala sljedeće: da su tamo bili moja druga kćer kojoj je unuk, na kraju, i povjeren, njezin partner koji je u unukovu životu prisutan svega nekoliko mjeseci, te djetetov otac koji posljednje dvije godine uopće nije uključen u život svog djeteta.
Saznanje da je moj iskaz u CZSS potpuno izignoriran i zanemaren totalno me uznemirilo. Da veća prava imaju osobe koje se nisu brinule za to dijete i nisu bile uključene u njegov život od mene i mog supruga, koji smo tu, za njega, od njegova rođenja u svakom mogućem smislu?! Uključeni i u brigu i u odgoj, a od prvog dana i kao financijska potpora. Što je s mojim pravima kao bake i mojim viđanjima? - uzrujano se pita P. D..
Kad je shvatila što se događa, krenula je kucati na sve moguće adrese - od lipnja, pa do danas nekoliko je puta bezuspješno pokušavala stupiti u kontakt s nadležnom djelatnicom CZSS (bila je na bolovanju), ali i ravnateljicom Milenom Drlje, psihologom Centra s kojim je prvotno komunicirala (jedini joj je 26. srpnja odgovorio na mail kazavši da od sljedećeg tjedna više ne radi, te je uputio na nadležnu socijalnu radnicu i pravnika). Nije postigla ništa, odgovora nije bilo iako je na razne adrese splitskog CZSS pisala u više navrata tražeći termin za razgovor o svom problemu.
U posljednja četiri mjeseca P. D. je, a sve kako bi mogla viđati unuka kojemu je još uvijek privremeni skrbnik njezina starija kćer (i dalje odbija kontakt s majkom/bakom), vrijeme, energiju i živce potrošila na pisanje prigovora na rad stručnog tima splitskog CZSS adresiravši ih kako u sam Centar (21. lipnja, 22. srpnja i 31. kolovoza) i na Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, središnjicu - Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR), te na dječju i pučku pravobraniteljicu.
Sa suprugom je u međuvremenu angažirala i odvjetnicu kako bi putem suda ostvarila svoje pravo na viđanje unuka. Sud je ubrzo zatražio dostavu Izvješća o obveznom obiteljskom savjetovanju za koje je, da apsurd po nju bude veći, zadužen CZSS s kojim je naša sugovornica bezuspješno pokušavala ostvariti kontakt tijekom nekoliko proteklih mjeseci.
Sud i apsurd
- Zahtjev za obvezno savjetovanje prije pokretanja sudskog postupka Centru smo predali 11. srpnja, a kako nitko nije reagirao 19. kolovoza uputili smo i požurnicu, jer je sud bio zakazan 26. kolovoza. Tog istog dana sud je odbacio naš prijedlog, jer mu nije bilo dostavljeno spomenuto izvješće. Nije ni moglo biti kad nas nitko iz Centra nije kontaktirao. Čak je sud omogućio dodatnih osam dana za dostavu izvješća, ali ni to nije pomoglo da se u Centru netko pokrene. Čisto ludilo...
Četiri dana kasnije predali smo novu molbu na protokol splitskog CZSS, jer dva tjedna nismo mogli uspostaviti kontakt s tajnicom ravnateljice Drlje od koje bismo zatražili da nam se omogući sastanak s njome. Nevjerojatno je da u Splitu u Centru ne možemo doći do nikoga, ni telefonom ni mailom, a nekad sam ih znala zvati i po 30 puta dnevno, dok su nam se u Zagrebu, u svakoj od institucija koje smo zvali, javljali.
Ako ne odmah, onda ubrzo. Uzvraćali su pozive i odgovarali na mailove - ljutito će P. D., koja se, u krajnjoj nemoći, sa svojim problemom obratila nama. Ponijela je i dokaze - svu dokumentaciju, spremna je, kaže, podastrijeti i ispise uzaludnih telefonskih poziva. Čuva, veli, cijeli komplet...
Sve upite o njezinu slučaju, vodeći računa kako je riječ o osjetljivom predmetu u čijemu je središtu malodobno dijete, uputili smo splitskom Centru za socijalnu skrb u čijoj je ono nadležnosti. Procedura unutar institucije je takva da se upiti šalju na splitsku adresu, ali odgovore medijima šalje središnjica iz Zagreba po očitovanju nadležnog Centra.
Između ostalog, zamolili smo za odgovore na pitanja zbog čega gospođa P. D. već četiri mjeseca ne može viđati unuka i postoje li neke zakonske prepreke za to, zašto splitski Centar za socijalnu skrb cijelo ljeto ne reagira na prigovore koje upućuje na njegovu adresu, zašto Centar nije, u zakonskom roku, pokrenuo obvezno savjetovanje zahvaljujući kojemu bi sudu bilo moguće dostaviti potrebno izvješće...
Kompleksna situacija
- Za obitelj iz vašeg upita pokrenut je postupak obveznog savjetovanja koji je u tijeku. Dinamika obiteljskih odnosa i obiteljska konstelacija izrazito su kompleksne te zahtijevaju složenu sveobuhvatnu obiteljsku procjenu", uzvratili su iz Službe za odnose s javnošću Hrvatskog zavoda za socijalni rad odgovorivši i na ključno pitanje.
- Ne postoje zakonske prepreke za viđanje djeteta od strane bake - uzvratili su iz središnjice (HZSR) dodajući kako "zbog zakonske obveze poštivanja načela tajnosti i zaštite osobnih podataka, kao i načela poštivanja privatnosti, posebno s obzirom na to da se radi i o maloljetnom djetetu” više od navedenog ne mogu komentirati.
Nakon naših upita za predmet, koji uključuje i baku P. D., nadležna djelatnica splitskog CZSS zakazala joj je termin susreta početkom listopada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....