U vremenu kada se od mladih očekuje sve više, od akademskog uspjeha do osobnog razvoja i društvenog angažmana, iskustva studenata postaju dragocjen uvid u stvarno stanje sustava. Upravo takav pogled nudi Mia Petrović, studentica računarstva na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB), aktivna volonterka i sudionica organizacije "AJ+TI konferencije", održane u ožujku na Kampusu.
Iako ne skriva kritičan stav prema svom studijskom programu, ističe kako Sveučilište u Splitu nudi širok spektar prilika. Od raznovrsnih studijskih smjerova do bogatog studentskog života, naglašava kako svatko može pronaći svoj put, ali i da je ključno te prilike prepoznati i iskoristiti.
Iako ima samo 23 godine, iza nje je već 10 godina volontiranja, od toga najviše u "Neutronima", udruzi posvećenoj identificiranju i podršci darovitih, izrazito motiviranih pojedinaca u njihovoj potrazi za izvrsnošću. Kroz niz programa i resursa pomažu mladim talentiranim pojedincima da razviju svoje sposobnosti do punog potencijala.
– "Neutroni" postoje pet godina i od samog početka sam članica udruge, a mojih 10 godina volontiranja sastoji se od osam godina volontiranja u oratoriju na Kmanu, šest u SKAC-u, pet u "Hrvatskome nadzemlju" i pet u "Neutronima". Sve to donijelo mi je neizmjerno iskustvo, ponajprije u organizaciji događaja koje nekad uzimam zdravo za gotovo i nisam svjesna kolikih su zapravo razmjera. Ljetni oratorij koji za vrijeme ljetnih praznika okuplja više od 500 djece, susreti "Hrvatskoga nadzemlja" koji jednom mjesečno na tribini okupljaju preko 300 mladih...
Studentica ste računarstva na FESB-u. Što vas je privuklo tom području?
– Kroz informatiku u srednjoj školi i izvanškolske aktivnosti Centra izvrsnosti i Digitalne Dalmacije shvatila sam da "imam mota" za programiranje pa sam krenula u tom smjeru.
Uz studij i volontiranje, vi ste i mlada majka. Kolika je dob djeteta, kako uspijevate uskladiti sve te zahtjevne uloge?
– Dijete ima jednu godinu. Sve uloge uspijevam uskladiti tako što imam posložene prioritete i razinu koju želim mogu dostići u svakoj od tih uloga u skladu s njihovim prioritetom. Najizazovniji trenuci su ispitni rokovi koji ponekad ne idu po planu pa svi planovi padnu u vodu. Snagu za nastavak pronalazim u vjeri i obitelji, dva stupa koja me čvrsto drže.
Što biste poručili djevojkama koje razmišljaju o karijeri u tehnologiji, ali nisu sigurne imaju li dovoljno samopouzdanja?
– Mladim djevojkama koje razmišljaju o karijeri u tehnologiji, ali nisu sigurne imaju li dovoljno samopouzdanja poručila bih da je najvažnije krenuti. Ako su sigurne da je to njihov put onda je nužno oglušiti se čak i na bližnje koji nam nekad u najboljoj namjeri znaju biti kamen spoticanja.
Gdje se vidite u budućnosti?
– Moji profesionalni ciljevi su još uvijek prešareni. Voljela bih pronaći smjer u kojem ću moći obuhvatiti programiranje, dizajn i marketing te time obuhvatiti sva područja koja me izrazito zanimaju i ući u poduzetničke vode. Ali na prvome je mjestu moja obitelj i majčinstvo. To je najvažnija uloga, ostalo može čekati. Kome se to ne sviđa, neka me slobodno zaobiđe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....