Splićanin živi sa suprugom u dugoročnom najmu: ‘Nije više samo turizam problem! Iskreno, neugodno mi je kad čujem...‘

Da je Split skup grad za život, znaju već i ptice na grani. Da je u njemu teško pronaći stan za dugoročni najam, poznato je i šire, a o kupnji vlastite nekretnine bez prethodne prodaje ili nasljedstva mogu maštati tek oni najsretniji. Ovaj prekrasan grad raslojen je po mnogim pitanjima, no te se razlike sve više brišu kada je riječ o cijenama nekretnina. I dalje raslojeno, i dalje kontradiktorno samo sebi, ali splitsko stambeno tržište galopira i nema naznaka zaustavljanja.

Izuzetno skupi stanovi oduvijek su postojali, ali većina građana o njima nije ni razmišljala pa se nije ni pretjerano zgražala nad njihovim cijenama. Znalo se tko si može priuštiti 130 kvadrata na Mejama, a tko 50 na Visokoj. No što se događa kada cijena stana na Sućidru počne nalikovati cijeni stana na Žnjanu, a cijena stana na Žnjanu onoj na Bačvicama? Lončići su se negdje putem polupali, a nigdje nikoga da ih zakrpi.

O tome kako si jedan mladi bračni par u ranim tridesetima danas može priuštiti svoju prvu nekretninu, razgovarali smo s Damirom Znaorom, mentalnim trenerom i privatnim poduzetnikom. Sa suprugom Željanom živi kao podstanar u dugoročnom najmu te otvoreno govori o mogućnostima, ograničenjima i snovima mladih ljudi koji se nadaju da će se jednoga dana skrasiti u vlastitom domu. Na pitanje o tome je li kupnja stana opcija, Znaor će iskreno:

– Naravno, oboje smo zaposleni, puno radimo i ulažemo u sebe kako bismo jednog dana mogli kupiti vlastiti dom. Kada će se to dogoditi, teško je reći. Tek smo se vjenčali i uselili u stan koji nam u potpunosti odgovara, a stanodavci se zasad čine korektnima i poštenima. Svjesni smo da smo pritom imali i određenu dozu sreće.

Nikola Brboleža/Cropix

Problem s najmom je što vam stanodavac u vrlo kratkom roku može otkazati ugovor i odlučiti prijeći na kratkoročno turističko iznajmljivanje. To se najčešće događa u najgorem mogućem trenutku, kada se uoči sezone broj dostupnih stanova drastično smanji. No nije samo turizam problem. Jednom mi je dugoročni najam naglo otkazan jer je vlasnikova kći završila studij i odlučila se useliti u taj stan. To je, naravno, potpuno legitiman razlog, ali nije mi predstavljalo veliku utjehu kada sam se praktički preko noći morao iseliti i tražiti novi smještaj.

Podstanari su u Hrvatskoj vrlo slabo zaštićeni i vjerujem da je upravo to jedan od razloga zašto mnogi pod svaku cijenu nastoje doći do vlastite nekretnine. Međutim, ni kupnja stana nije uvijek najsretnije rješenje, ako se nije dobro razmislilo o svim okolnostima i realnoj procjeni izvedivosti.

Ni bijeg u splitska predgrađa više nije rješenje

S obzirom na odnos prosječne plaće u Splitu i cijene kvadrata, enigma je kako mladi Splićani mogu sebi priuštiti stan, a da su ga kupili bez neke financijske injekcije članova obitelji.

– Cijene kvadrata danas su toliko visoke da je svima jasno kako si ih građani s prosječnim primanjima teško mogu priuštiti. Dovoljno je napraviti jednostavnu računicu da bi se vidjelo kako je kupnja stana od jedne prosječne plaće u Splitu praktički nemoguća. U nekom idealnom scenariju, stanovnik Splita trebao bi svojim primanjima moći riješiti stambeno pitanje, a cijene nekretnina trebale bi biti usklađene s realnom kupovnom moći građana. Međutim, takav je scenarij danas više nalik teoriji nego stvarnosti i teško je očekivati da ćemo ga uskoro doživjeti – pita se Znaor te nastavlja:

– Razmatramo i opcije kupnje stana izvan Splita, poput Solina, Stobreča, Strožanca ili Podstrane, međutim već niz godina ni cijene na tim lokacijama više nisu toliko pristupačne. Dok se prije nekoliko godina preseljenjem iz Splita mogla ostvariti značajna ušteda na cijeni kvadrata, danas te cijene sve više prate one u samom gradu, tako da razlika više nije toliko velika ni primamljiva. Naravno, mnogo toga ovisi o konkretnoj lokaciji i kvadraturi stana koju tražite, ali opći je dojam da je sve postalo preskupo i to bez neke jasne logike. O uređenju infrastrukture da ni ne govorimo.

Bračni par Znaor mladi su ljudi u naponu snage, puni života, planova, posloženih vrijednosti i motivacije, ali što to vrijedi ako nema kućica s tim nazivima za označiti kod zahtjeva za stambeni kredit u banci.

Ni bijeg u splitska predgrađa, kaže Znaor, više nije rješenje, razlike u cijenama kvadrata su minimalne

Nikola Brboleža/Cropix

– Prosječnom tridesetogodišnjaku danas je vrlo teško doći do stambenog kredita jer su se pravila igre promijenila. Da biste uopće bili ozbiljno razmatrani za kredit, potrebno je biti konkurentan na tržištu rada i ostvarivati primanja iznad prosjeka.

Čak i kada ste kreditno sposobni, teško je ne razmišljati o rizicima. Mogućnost rasta kamatnih stopa svakoga mora zabrinuti, a već i sada su dovoljno visoke. Iskreno, neugodno mi je kada čujem koliko će neki moji poznanici na kraju vratiti banci kroz otplatu kredita. S druge strane, iako je riječ o dugoročnoj financijskoj obvezi, smatram da danas marljivi, uporni i vrijedni ljudi ne bi trebali pretjerano strahovati za svoj radni status. Posla ima za one koji žele i mogu raditi, pa mi sama činjenica da kredit traje dvadeset ili trideset godina ne predstavlja presudan faktor pri donošenju odluke o kupnji stana. Ako usporedimo stanje na tržištu i prosječna primanja, osuđeni smo na cjeloživotnu rentu banci, ali mislim da uz neki dodatni rad i izvor prihoda, danas možeš ranije otplatiti kredit – optimističan je Znaor.

‘Današnje generacije imaju znatno teži put...‘

Prema Popisu stanovništva iz 2021.godine, čak 86,5 posto kućanstava u Republici Hrvatskoj živi u stanu u privatnom vlasništvu ili suvlasništvu. Upravo ta činjenica dokazuje koliko je nasljeđivanje važan put do vlasništva nekretnine, a u tu statistiku ne ulaze svi oni stanovi i riješena stambena pitanja do kojih se došlo prodajom neke druge naslijeđene nekretnine. Da ne ulazimo u vlasničke zavrzlame prethodnih sistema gdje se društveno vlasništvo pretvaralo u privatno uz nešto doprinosa, malo sreće i više strpljenja, a ostalima nisu odmogli ni jeftini krediti, današnjoj mladosti je vlastiti stan – san. Znaor se s tim djelomično slaže:

– Današnje generacije imaju znatno teži put do vlastitog stana nego prethodne. Cijene kvadrata i najamnina rastu, troškovi života sve su veći, a plaće taj rast ne prate u istoj mjeri. Uz to, ljudi danas rade više i provode znatno više vremena na poslu nego što je to bio slučaj prije nekoliko desetljeća.

Troškovi života i dalje nisu usklađeni s primanjima, što mladima dodatno otežava planiranje budućnosti i rješavanje stambenog pitanja. S druge strane, tržište rada danas je otvorenije nego ikad, a mladi imaju više prilika za dodatnu zaradu i profesionalni razvoj nego što su ih imali naši roditelji. Ipak, rekao bih da je mladima danas puno teže napraviti prvi korak. Iako su ulazak u samostalan život i dolazak do vlastitog doma zahtjevniji nego prije, kasnije su šanse za uspjeh mnogo veće.

Nikola Brboleza/Cropix

Je li to sve toga vrijedno, pitamo se, u nekom scenariju u kojem je cjeloživotno podstanarstvo kao u većini Europe potpuno normalan način života, a rješavanje stambenog pitanja punoljetnoj djeci nije opcija.

– Smatram da je vlastiti stan vrijedan dodatnog financijskog opterećenja – jasan je Znaor te dodaje:

– Vlastiti dom predstavlja jedan od ključnih temelja sigurnosti za stvaranje i razvoj obitelji. Biti podstanar nije nužno loše rješenje, no dugoročno mi se čini prilično nesigurnim, osobito zato što podstanari u Hrvatskoj nisu dovoljno zaštićeni. Kroz godine smo stvorili društvo u kojem se posjedovanje vlastite nekretnine doživljava kao jedan od osnovnih preduvjeta materijalne i životne sigurnosti. Zbog toga je mnogima kupnja stana puno više od financijske odluke. Ona predstavlja ulaganje u stabilnost i budućnost. Za deset godina se vidim u vlastitom stanu ili kući, može i van Splita – ali bit će kako žena kaže (smijeh). Nemam ništa ni protiv života na selu, osobito ako bih tamo mogao izgraditi veću kuću koja bi pružala bolje uvjete za stvaranje obitelji.