Splićanima se draže testirati, nego cijepiti protiv zaraznih bolesti koje haraju: ‘Tek tu i tamo koja trudnica...‘

Posljednjih dana, odnosno tjedana, iz “grada slučaja” jer se naš Split često želi prikazati kao grad slučaj, zbog čega smo i sami ponekad krivi, “u svijet” odlaze informacije da “pola” grada “umire” od hripavca i da se stotine ljudi želi testirati protiv njega na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Da bismo utvrdili je li to zaista tako, nazvali smo doc. dr. sc. Željku Karin, ravnateljicu NZJZ SDŽ-a i upitali je što oni to rade i zbog čega stotine ljudi čekaju u redu za testiranje.

- Ponekad, nekim danima, u redu imamo najviše po 15-20 ljudi koji čekaju kako bi se testirali ili na hripavac ili na COVID. No, to nije stalno tako. Istovremeno, nitko ili gotovo nitko se ne cijepi ni protiv hripavca ni protiv COVID-a. Lakše je testirati se nego cijepiti - žali se dr. Karin.

Strepnja od cjepiva

Čudni su naši ljudi, lakše je testirati protiv hripavca, otići kući i zaraziti dijete koje nije cijepljeno protiv hripavca i na taj ga način dovesti u opasnost, umjesto da se dijete cijepi i da svi budu sretni i zadovoljni.

- Roditelji strepe od cjepiva s kojima smo se svi mi, pa vjerojatno i oni cijepili kroz život i to mi je ono najnevjerojatnije. Umjesto da cijepe svoje malo dijete kada za to dođe vrijeme i osiguraju mu miran život, oni izbjegavaju djecu cijepiti i izlažu ih nepotrebnoj opasnosti. Protiv hripavca se tek tu i tamo cijepi neka trudnica kojoj je termin poroda relativno blizu - govori dr. Karin.

Mnogi su bune da oni koji se testiraju protiv hripavca i oni koji se testiraju protiv COVID-a stoje u istom redu.

- Da, istina je. Stoje u istom redu, jer kada oni dođu na testiranje mi ne znamo, a i oni ne znaju imaju li sumnju na hripavac ili na COVID. Dvorište u kojemu se ljudi testiraju je dovoljno veliko, svi oni mogu držati dovoljan razmak i trebali bi, da ne kažem morali bi, držati zaštitne maskice na licu. Isto tako imamo dva kontejnera u kojima se obavlja testiranje, tako da nema nikakvog straha da bi se oni između sebe, tu na našoj mikrolokaciji, mogli zaraziti međusobno i prenositi bolesti, zaključuje doc. dr. sc. Željka Karin.