Velika Ultra i ove je godine došla u naš mali grad; hoće li ga zagušiti ili obogatiti? Stvar je gledišta, a ono što smo mi po gradu vidjeli dan uoči prve večeri UMF-a (Ultra Music Festivala) za Europu govori nam da je preliminarnog šušura bilo tek nešto više negoli inače. Možda će grad, poput davno ugašenog vulkana na Marjanu, eruptirati tek kad ga zagrli noć? Pa da bude: sunce zalazi, Split se u osvit Ultre snalazi...
- Neka te Ultre, nije meni mrsko. Isto mi je draži Splitski festival – između dva udaha cigaretnog dima nam govori Splićanka Drina Lučin (72), umirovljena radnica na kadrovskim poslovima u bivšoj Union-Dalmaciji. Čeka autobus na rivi, kod Svetog Frane.
- Volin ja vidit po gradu mladost, a provat ću otić i na Ultru. Imate li mi koju kartu za dat? - pita, mi niječno odmahujemo.
Veli da je bila na Splitskom festivalu.
- Pobijedila je Tereza. Jaka je – kaže.
- Nije Tereza, nego Đorđi Peruzović – ispravljamo je.
- Je, je, Đorđi - govori Drina, pa gnječi čiket i ulazi u autobus za Bene.
- Skužajte, iden ća – otpravi nas. - Iden se provozat, iman mukte pokaznu ka penzioner – objašnjava i nestaje u autobusu koji vozi put Marjana.
Od tri mlada Šveđanina koje zatječemo na rivi jedan je voljan proćakulat s nama. Zove se Swar i liječnik je opće prakse, a na Ultra Europe – ne ide.
- Na žalost, vraćamo se u hladnu Švedsku ujutro. U Splitu smo bili sedam dana, u Zadru prije toga tri. Imalo bi se ovdje još puno toga za vidjeti. Vratit ćemo se! - najavljuje u ime ekipe.
Na jednog klupi blizu Matejuške sjede – ne Ultraši – nego Indijci koji voze hranu za Wolt.
- O, divan je Split. U siječnju smo došli u Zagreb ali nije bilo puno posla, a otprije mjesec dana smo u Splitu. Sutra očekujemo veći promet zbog Ultre; mi smo spremni – veselo će Gupreet, Ajay, Atul, Vinay i Kavinder.
Većinom su oženjeni, imaju po dvoje djece.
- Voljeli bi dovest familije ovdje, ali moramo skupit novaca za početak. Skupi su stanovi – kazuju bez gorčine. Dapače, djeluju sretno i ovako, dok tek hvataju zalet za bolji život.
Dva domaća mladića sa zidića, pak, vesele se Ultri na koju idu – ali samo do "resistance stagea".
- Ni mrtvi ne idemo do "main stagea". Očajan je – govore, ma što to značilo.
Oni su web-dizajner Nikola Kurobasa (36) iz Splita (živi blizu Slobodne), i Ivan Kuljiš (34), montažer za klima-uređaje i vlasnik četiriju apartmana u Komiži i jednog u Radunici.
- Živin u Komiži, ali doša san očistit apartman u Radunici, pa ću ostat i na Ultri kad san već tu – veli.
- Odavno san kupija trodnevni komplet karata po niskoj cijeni, 86 eura san platija. Ionako bi mi bubalo po cilu noć u podstanarskom stanu di živin, ovako ću bar bit tamo i ja. Nema spavanja ovaj vikend. Zaboravi – smije se mladi Kurobasa.
- Moj pravac je PSY trance, idem na smotru Momento Demento (MoDem) u Slunj posli Ultre – otkriva planove i kolega Ivan.
Slovenci Stanko (37) i Žiga (33) bili su na UMF-u u Splitu prije pet godina, i eto ih opet!
- Došli smo iz Ptuja probati splitsku salamu. Dobra je kak naška perutnina – smije se Žiga, po zanimanju tattoo-majstor.
Autolakirer Stanko veseli se Ultri, ali primjećuje da su cijene u Splitu prilično visoke.
- Tak je bilo kod nas u deželi prve godine nakon uvođenja evra. Poslije su svi snizili cijene – namiguje.
Stanko, iz tvojih usta u Božje uši!