Splićani, osobito oni koji iz godine u godinu spašavaju životinje na ulicama grada, zanima kad će se realizirati projekt izgradnje azila. No, čini se da će prvo morati svjedočiti političkoj borbi i nadmetanju.
Pojedini političari kao da zaboravljaju da je njihov posao predlagati i provoditi ono što bi bilo najkorisnije za ljude koji su ih izabrali. A u ovom slučaju, i za napuštene životinje.
I dok oni vode "svoju politiku", građani i dalje samoinicijativno spašavaju životinje bez doma onako kako znaju i umiju.
Na vrhu Marmontove Z.K., umirovljena prosvjetna radnica, svakodnevno dolazi nahraniti gladne mace.
- Godinama ih hranim. Katastrofa je da nemamo azil. Drugi najveći grad u Hrvatskoj! Ogromne su potrebe za tim. Ne samo da nema azila nego nema nikakve brige općenito. Ovo je privatna parcela koja izgleda ko cigansko naselje, ali kažu da se ne smije dirati.
Bilo je govora da će se organizirat prava hranilišta, ali ništa. Evo, nas tri penzionerke hranimo mace na nekoliko lokacije, samo ovdje je 21 maca. Svaki dan plaćam hranu od svoje prosvjetne penzije. Samo dobra volja - kaže Z.K. koja tvrdi da se svega nasluša.
- Mi stavimo kućice, zdjelice, pa ljudi to sve nogama unište. Svit je proklet. Stranci reagiraju s puno više empatije, a ovi naši mi govore "šta će ti ove mačketine". Oni ne vide korist od toga i zato im je nepojmljivo da se neko brine za njih. Naslušan se ja ode svega, ali ‘ko će to više slušat - ne da se omesti Z.K. koja uporno i redovito hrani napuštene životinje po centru grada.
Nada se kako će "te njihove igre", kako naziva politička prepucavanja, dovesti do toga da napokon Split dobije azil.
- Godinama se tu izgubi na admistraciji, traženju terena, izradi projekata, a do tad su psi i mace gladni, jadni, smrznuti... Ljudi koji dođu i nađu napuštenu životinju, mene zovu. Nemate se ni kome obratit‘.
Vrlo sam nepovjerljiva jer ni prošla gradska vlast nije učinila ništa po tom pitanju. Pitanje azila je njima prepucavanje ‘ko je jači, ‘ko je brižniji, sposobniji, ali to su sve na kraju samo politički poeni njima. Ali neka, neka koriste izbore samo nek‘ se nešto napravi - zaključuje.
Splićanin koji i sam ima psa smatra kako bi trebao postojati azil, no da to nije jedini nedostatak Splita po pitanju životinja.
- A pa tribali bi imat azil, ovo je veliki grad. A nemamo ni terena za pase, ima nešto malo... Ja iman terijera, moran ga istrčavat na većoj površini, desetak kilometara dnevno. Onda idemo u park, pa mu bacam 50 puta lopticu, pa trči gori doli, ali moram pazit da mi ne dođu redari i policija - kaže.
Ne vjeruje da će azila biti tako skoro jer, kaže, nisu se pretrgli ni po pitanju realizaciju puno manje stvari - terena za životinje na Spinutu.
- Znate šta su napravili u Spinutu? Na kraju Tesline ulice ima jedan ograđen teren. Došli su nam iz Kotara ka šta bi mi tili, "mi smo tu zbog vas, recite šta bi volili". Mi kažemo samo bi nam tribala voda da pasi mogu pit‘, još koja klupa i svitlo za navečer. Znate šta su napravili? Stavili su jednu klupu, vode nigdi, a to najbitnije.
Onda su napravili neke gluposti, ka neke igračke za pase, ljuljačku koja je pukla nakon tri dana, pa neki stolci šta su se isto razbili jer su ljudi sidili. Ostali su i oni šiljci u tom betonu, pas se može nabit, a već jesu dva, tri. Nevjerojatno. Brokve su izletile put gori, ma svašta... Na kraju su učini više štete nego koristi - ispričao je.
- Ne mogu igralište napravit kako triba, a di‘ će azil.. Oni to nikad ni ne bi napravili da nije Europske zajednice, isto ka i s poligonima za invalidete, ne bi oni nikad to sami. A ako i naprave, dat‘ će im, recimo, milijun eura, a oni će to nešto sklepat‘ za 100 tisuća eura - priključio se i drugi Splićanin.
Vlasnik koji šeta dva psa rekao je kako "slabo" prati pitanje detalje o azilu iz medije, no zna da je trenutno aktualna tema.
- Odlična stvar! Split to mora imat. To bi bilo više nego normalno da imamo. Ima toliko napuštenih životinja, to je strašno. I sam sam se doveja u situaciju da moram spašavat‘ životinje, odveden ih u veterinara... Mislim da je to nužno i da je to tribalo napravit prije 100 godina, ali nikako da se pokrene - rekao je.
A možda će, zahvaljujući upornosti Ante Zoričića, bivšeg gradskog vijećnika, i hrabrosti Tomislava Šute (HDZ) i Igora Stanišića (HGS) da preuzmu projekt u svoje ruke, Splitsko-dalmatinska županija uskoro doista dobiti azil.