Nakon vijesti o epidemiji legionarske bolesti u zagrebačkoj bolnici Rebro sa zaraženih šest ljudi, od koje su tri osobe umrle, ljudi su se uznemireno počeli raspitivati može li se bakterija legionella useliti i u kućne klime. Obratili smo se stručnjacima koji pojašnjavaju kako klima uređaj nije uobičajeni ‘domaćin‘ ovoj opasnoj bakteriji.
Ali zato jesu sva mjesta na kojima voda kontinuirano odležava, uz stalnu joj temperaturu od 20 do 55 stupnjeva. Takvih rezervoara ima jako puno oko nas, počevši od bara, močvara, vlažnih, toplih pukotina na kućama. Posebice su opasne stare kućne vodovodne cijevi pune kamenca. Još više slijepi završeci cijevi, nastali uslijed loših građevinskih zahvata tijekom gradnje objekta.
Legionarska bolest se može pojaviti i u institucionalnim objektima tipa bolnica, domova za starije, školama i vrtićima, što je posebno opasno s obzirom na njihovu namjenu.
U opasnosti su i hoteli i apartmanski kompleksi sezonskog karaktera. Može se udomaćiti i u velikim rashladnim sustavima u neboderima, poslovnim zgradama, shopping centrima. Mnogi sumnjaju da se može pronaći i u rashlađajućim maglicama s ljetnih terasa kafića i restorana, te gradskim fontanama i starim česmama još uvijek čestih na dalmatinskim lokacijama.
Zakon traži dezinfekciju
- Kako bi se eliminiralo njeno pojavljivanje zakon je jasno naznačio obveznu dezinfekciju hiperkloriranjem sustava pitke vode. Jasno je odredio da se to obavlja kod puštanja u pogon novih zgrada, te nakon rekonstrukcije ili saniranja objekata. Obvezna je i prije početka rada sezonskih objekata tipa hotela, apartmanskih zgrada i restorana. Naravno da se preporučuje i stalni monitoring svih institucionalnih objekata, kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi koji u njima obitavaju – navodi Hrvoje Grgić, direktor službe sanitarne zaštite u tvrtki "Cian" koja se, između ostalog, bavi i provođenjima zaštite od legionelle u vodoopskrbnom sustavu.
Pod Marjanom i njegovoj bližoj i daljoj okolici svake godine svjedočimo galopirajućem građevinarskom biznisu, posebice usmjerenom u pravcu turističkog iznajmljivanja. Zanimala nas je spremnost investitora za ulaganje u zakonski obvezni postupak dezinficiranja hidrokloriranjem. Provodi li se ono i kod puštanja u pogon sezonskih objekata? Imamo loše vijesti.
- Usprkos zadanim odrednicama, to se kod nas relativno rijetko radi. Kod nas taj zakon nije zaživio, usprkos tome što jasno definira postupke dezinfekcije bojlera, njegovih priključaka, cijevi, ugradnju novih cjevovoda... Na udaru legionelle mogu se naći i kotlovnice hotela, ventilacijski sustavi na velikim zgradama raznih namjena... Prema našim podacima, a mi smo relativno velika firma koja se bavi ovim poslom, postupak ovakve dezinfekcije se ne provodi onoliko bi trebalo – veli Grgić.
Kaže i kako se bakterije legionelle mogu pronaći i na mrežicama i špinama sezonskih objekata, ali i u vodi iz tuša. Potvrđuje kako postoji vjerojatnost i da se pronađu u kapljicama maglice s ljetnih terasa. Upravo zato apelira na provođenje postupka dezinsekcije.
- S ovoliko iskustva u radu možemo već sa sigurnošću reći kako ljudi naprosto nisu svjesni ne samo opasnosti, nego i važnosti onoga što nužno i po zakonu treba odraditi. Tek kada se dogodi problem i neko umre od komplikacija legionarske bolesti, tada se svi dignu na noge. Tek onda svi legionellu počinju ozbiljnije shvaćati. A ona je tu stalno oko nas, i može biti vrlo opasna – nadovezuje se Alan Kurtović, diplomirani sanitarni inženjer iz Ciana.
Pomažu i moderni materijali
Što napraviti, kako se zaštititi? Prvo, hiperkloriranje ne povodite sami. Posao prepustite znalcima, ljudima koji se time bave, nalik stručnjacima iz Ciana. Legionella u bolničkim sustavima, domovima za starije, vrtićima i školama može biti opasna. Osobito za one već ozbiljno narušenog zdravlja. Upravo zato su poželjne češće kontrole kojima se precizno utvrđuje koncentracija bakterija u odnosu na dozvoljene omjere. U zaštiti pomažu i nove zakonske odrednice koje navode kako se gradnja novog doba mora uskladiti s implantacijom pametnih tehnologija i materijala. Oni definitivno ne idu legionelli na ruku.
- Legionella je bakterija koja ne voli hladnoću, kao ni visoke temperature, za njen život je potrebna voda. Odgovara joj vlažnost i stalna temperatura od 20 do 55 stupnjeva. Sve ispod i iznad toga je razara. Ima je svugdje u prirodi, na vlažnim terenima i u zemljištu. Lako može doći u cjevovode, u vodoopskrbne sustave, zato se i drži kako u svakom od njih postoji. Osnovno je pitanje kako je kontrolirati i onemogućiti joj kontakt s ljudima – veli Alan Kurtović.
Lakše nego prije, s uporabom metalnih cijevi kojima se otežava taloženje kamenca. On je šupljikave strukture pa se na njega lako hvata biofilm koji može obilovati mikroorganizmima, idealnom podlogom za legionellu. Najveći problem u starim građevinama su upravo slijepi završetci bez kontinuiranog protoka vode. Ali zbog blizine okolnih cijevi u kojima struji topla voda, dovoljno se zagrijavaju i omogućavaju stanište za opasne bakterije.
- Nije baš realno očekivati da će se legionella razviti u stanovima u zgradama u kojima se stalno živi. To je otežano upravo zato što u njima postoji stalan dnevni protok vode iznad 55 stupnjeva, temperaturom koja ih razara. U stanovima nema ni dugog vodnog puta od bojlera do špine.
S druge strane, ako u njima netko stalno i ne živi, malo je vjerojatno da će se temperatura vode u cijevima sama od sebe dignuti iznad 20 stupnjeva. To je ona početna točka na kojoj one mogu preživljavati. Problem su objekti sezonskog karaktera. Zato zakon upravo njih percipira kao potencijalna žarišta. Mogu potvrditi kako nam neki hotelski klijenti svake godine naručuju postupak dezinfekcije. To je manjina u odnosu na njihov ukupni broj na našem području – veli Alan Kurtović.
Opasnost s krova
Tu su i opasnosti koje vrebaju iz sustava za hlađenje velikih poslovnih zgrada, smješteni mahom na njihovom vrhu. Riječ je o sistemima s velikim bazenima punim vode, i ventilatorima koji mogu tijekom rada stvoriti problem nalik onom što se dogodio u jednom hrvatskom gradu. Tijekom vrućeg ljetnog dana zagrijala se voda u bazenu s vodom, postigla se temperatura koja odgovara razvoju legionelle. A u korelaciji s jakim ventilatorom iz sustava za hlađenje, mikročestice vode zaražene legionellom su se digle s površinskog sloja, te su zračnim strujama odnesene u okolinu.
- I odjednom su epidemiolozi utvrdili kako su u zgradi udaljenoj 400 metara od te poslovne zgrade, četiri osobe oboljele od legionarske bolesti. Sve su živjele na istoj strani zgrade, na različitim katovima. Analizom je otkriveno kako je žarište bilo u bazenu s toplom vodom na vrhu poslovne zgrade. Upravo zato pokušavamo ljudima pojasniti koliko je važno provesti postupke i dezinficiranja i praćenja stanja, kako bi se na vrijeme prevenirala pojava opasne bolesti – veli Alan Kurtović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....