U Splitu ništa ne može bez javnih rasprava, dilema i polemika, a često je upravo to razlog zašto se važne teme nepotrebno prolongiraju na štetu vrijednih djela koja zbog toga sustavno propadaju. Tako se među građanima nedavno opet "zakuhalo" kada se spomenuo hotel "Zagreb", biser na splitskom Duilovu oko kojeg su se zaratili stari i mladi, jedni želeći da se golemi kompleks pretvori u novi dom za starije, a drugi da to bude produžena ruka splitskog Sveučilišta i nekretnina prilagođena potrebama splitskih studenata.
Odmah se umiješala i politika, a posebno su se angažirali Davor Matijević i Ante Zoričić, želeći svojim starijim i nemoćnim sugrađanima realizirati prve gradske smještajne kapacitete nakon dugih i frustrirajućih 40 godina. A nije to bio nimalo lagan zadatak. Prvo su morali inicijativu staviti na noge, formalizirati iscrpno utemeljenje svojih želja, pa sve to iznijeti pred Gradsko vijeće i potom tražiti milostinju države koja sve to drži u svojim rukama. I uspjeli su. Hotel "Zagreb" u rukama je Grada Splita!
A da bi se shvatilo koliko je to zapravo bio zahtjevan proces i zašto je ovaj vrijedan kompleks tako dugo godina bio zanemaren, valja zaviriti u njegovu prošlost. Gradnja starijeg dijela hotela i plažnog objekta započela je davne 1968. godine, a zgrada je prilagođena 1976. radi Mediteranskih igara održanih 1979., dok današnji oblik ima od 1982. Obje intervencije, kako navodi i sam arhitekt Boris Bego, koji je radio i adaptaciju i proširenje, bile su pod vojnim standardima gradnje. I to ga čini posebnim, kako projektno, tako i administrativno.
Nedovršena vojna oaza
Hotel je, naime, građen kao odmaralište za vojsku i dugo je bio oaza pripadnika JNA, a potom je prešao pod bezuspješno upravljanje MORH-a. Riječ je o jednom od rijetkih sačuvanih primjera arhitekture koja je objedinjavala turističke i javne sadržaje, ali i poštovala obalu kao javno dobro. Plažni je objekt izvorno imao bife, garderobe, spremište za brodove, pa i čak diskoteku. U njegovu su uređenju sudjelovali i lokalni umjetnici, a u unutrašnjosti je bio postavljen reljefni prikaz povijesti Splita od Dioklecijanova doba do Mediteranskih igara. Pravi pravcati unikat svog vremena. Zato ni ne iznenađuje da se našao na dugom popisu devastiranih splitskih bisera, uz Poljud, Koteks, zgradu "Dalmacijavina"...
A dok je kompleks propadao, birokrati su se godinama prepirali tko je odgovoran za sanaciju. Naknadno je upravljanje preuzela državna tvrtka "Pleter usluge", a hotel se donedavno reklamirao kao objekt s dvije zvjezdice. Sve to skupa vjerojatno najviše žalosti arhitekta Borisa Begu koji je kolegi Damiru Šarcu ispričao zanimljivu povijest ovog hotela iz vremena osmišljavanja i gradnje kompleksa za JNA oficire, koji je zamišljen i projektiran monumentalno, ali velikim dijelom nije završen.
– Mislim da je stari hotel na Duilovu projektirao Frane Buškariol iz "Tehnogradnje", a dva kata je dogradio arhitekt Dulčić. Za Mediteranske igre ondje su bili smješteni sportaši, pa je hotel adaptiran uoči manifestacije po mom projektu, a onda sam projektirao i proširenje koje je dovršeno 1982. godine. S istočne strane izgrađen je niz bungalova za najviše oficire i admirale kako se ne bi miješali s ostalima.
Izgrađeno je golemo hotelsko predvorje u kojem su bili restoran, kuhinja, recepcija, biblioteka i drugi sadržaji, a tražilo se da taj atrij ima kvadrata koliko je predviđeno i kreveta. Dakle, 1100 kvadrata! Kapacitet restorana trebao je biti toliki da u isto vrijeme može primiti sve goste, dakle 1100 osoba, i svi su u istom trenutku trebali biti posluženi! Zbog toga sam, recimo, trebao projektirati nenormalno velik prostor za kolica za posluživanje hrane. Ali nije tu bilo rasprave, što su željeli, to su morali i dobiti – prisjetio se Bego, dodavši da je za gradnju bio zadužen moćni general Nikola Ljubičić, član najbliže Titove pratnje.
Nevjerojatni gabariti
– Izgrađena je središnja zgrada sa zajedničkim prostorijama i 320 soba, trebalo je izgraditi još 700 soba na zapadnoj strani. Ali nestalo je novca i Ljubičić je rukom pokazao na projekt: stanite ovdje! I tu se stalo.
Što se tiče projektne dokumentacije, budući da je arhiv "Lavčevića" devedesetih završio u betonari na Lovrincu, a vojska je imala duplikate koji su se čuvali u njihovoj zgradi pored Banovine, zamalo je izgubljena. Naime, jednom sam, prolazeći preko Meja gdje stanujem, naišao na bačene hrpe papira i među njima ugledao projektnu dokumentaciju hotela "Zagreb" – kazao je Bego kako su se u Splitu odnosili prema ovom vrijednom objektu.
A ono što ovaj projekt prenamjene čini uistinu posebnim jesu njegove impresivne zajedničke prostorije. Zamišljene kao živopisno središte društvenog života, ove površine imaju potencijal postati pravi mali mikrograd. To može biti prostor u kojem se na jednom mjestu isprepleću svakodnevne potrebe i slobodno vrijeme, od ugodnih dnevnih boravaka i knjižnica, preko prostora za vježbanje i hobi-radionica, pa sve do zelenih oaza i mjesta za druženja.
Zato su budući koraci jednako uzbudljivi koliko i izazovni, a sada konačno kreće konkretna transformacija kompleksa. Kao što je i obećano, Splićani od 15. listopada konačno u svojim rukama drže jedan od najvrjednijih resursa na području Splita i preuzeli su njegovo upravljanje.
Međutim, to ne znači da je Grad upisan kao vlasnik, što podrazumijeva darovnicu koja bi, po najavama, trebala stići u drugoj polovini 2027. godine, već će Grad Split tim prostorom do službene darovnice moći raspolagati kao da je vlasnik, uz iznimku nekih prava kao što je, primjerice, prodaja.
Kreće projektna akcija
Kako je Zoričić nedavno otkrio, trenutačno se radi elaborat statike i ti su nalazi ključ da se nastavi cjelokupni proces. Isto tako, radi se elaborat instalacija i paralelno s tim idejno rješenje; već je poznato da je potpisan ugovor s arhitektonskim studijem i da oni rade idejno rješenje.
Nakon toga će se znati osnovni parametri, kakvim se točno objektom raspolaže i, s obzirom na 10 posto mogućnosti nadogradnje, što nas točno čeka kroz projekt te kako bi sve skupa trebalo izgledati u budućnosti. A budući da se radi o velikom prostoru, trebat će osigurati i određen broj zaštitara, što također iziskuje određena sredstva koja se trebaju pribaviti preko Gradskog vijeća.
– U trenutku kada "Pleter" iziđe iz hotela "Zagreb" ne smijemo dopustiti da itko uđe u objekt, devastira ga, zapali ili na bilo koji način uzurpira. Tome treba ozbiljno pristupiti jer je u pitanju jako vrijedan objekt – kazao je Zoričić i naveo da su s ministarstvima dogovorili da kreću u izradu glavnog projekta, koji bi, prema njihovim riječima, trebao biti gotov sredinom 2027. godine.
Nakon toga moraju dobiti pečatiranu darovnicu i mogu krenuti s procesom dobivanja građevinske dozvole.
– Da bi se krenulo u izradu glavnog projekta, potrebno je osigurati pregovarački proces za izradu glavnog projekta i to će trajati neko vrijeme, glavni projekt je ono što prethodi građevinskoj dozvoli. U glavnom projektu znat će se svaki detalj, a kada ga napravimo, preskačemo skalu procjeniteljskog povjerenstva, već nam samo treba odluka Državnog odvjetništva, suglasnost Državnog odvjetništva i odluka Vlade.
U to vrijeme radit ćemo i na nekoliko paralelnih procesa. Jedan od njih je razmatranje mogućnosti da apliciramo na EU sredstva, međutim kad se dobivaju ta EU sredstva, postoje određeni parametri koje mi moramo zadovoljiti. Ovdje se radi o objektu koji se renovira, koji se adaptira, ne radi se ispočetka i trebamo vidjeti zadovoljavamo li te uvjete. Ne želimo robovati Europi, koja danas na drugi način gleda na rješavanje brige o starijim osobama nego mi. Ne želimo si uskratiti neke stvari koje smo zamislili u startu – zaključio je Zoričić.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....