Usred Splita se iz kuće pojavila neobična svjetlost, začuli se čudni zvuci... Onda su franjevci krenuli u akciju...

U javnosti je manje poznato da je slika Majke od Milosti, koja se od 1715. godine časti kao Gospa Sinjska, imala i svoju splitsku epizodu. Kada su u listopadu 1687. godine franjevci i izbjegli narod došli u dolinu Cetine, zatekli su Sinj razrušen i opustošen. Učinili su to Osmanlije, koji su poslije 150 godina vladanja pitomom dolinom Cetine bili prisiljeni povući se u Bosanski vilajet iza Kamešnice.

Kao jednu od najvrjednijih stvari franjevci su imali sliku Majke od Milosti, koju su ponijeli iz ramske crkve u kojoj se ta slika nije posebno štovala. Prema zapisima poznatoga sinjskog ljetopisca fra Petra Filipovića, slika se u ramskoj crkvi, kako su mu kazivali stariji fratri, nalazila sa strane, a ne na nekom od oltara. Bila je smještena u jednoj niši i najviše je značila fra Pavlu Vučkoviću.

U odnosu na sakralne predmete u crkvi sv. Petra u Rami, slika Majke od Milosti izdvajala se po tome što je čudesno preživljavala brojna razaranja same crkve. Poslije učestalih pljački i paljenja crkve od strane Osmanlija, slika je svaki put ostajala neoštećena. To su fratri i vjernički puk tumačili Božjom providnošću.

Preseljenje na Sustipan

Dolaskom u Sinj fratri nisu imali prikladno mjesto za život. Zbog nesigurnosti i nedostatka prostora za samostan u Sinju, dio franjevaca pristiglih iz Rame produžio je prema Splitu. Sa sobom su nosili i sliku Majke od Milosti. Crkvene vlasti dale su ramskim franjevcima na korištenje benediktinski samostan na Sustipanu. Franjevci su šutjeli i u potpunoj tajnosti na Sustipanu čuvali i sliku Majke od Milosti. Bojali su se da im sliku ne oduzmu splitski biskup i lokalno svećenstvo.

Tajna o slici ipak je izišla iz zidina samostana na Sustipanu pa se među splitskim vjernicima pročulo da doseljeni bosanski franjevci na Sustipanu čuvaju čudotvornu sliku. Vjernički puk počeo je glasno zahtijevati da se slika Majke od Milosti izloži javnom štovanju u gradu.

U takvim okolnostima ramski fratri bili su u velikom strahu pribojavajući se da će im, ako se javno izloži, crkvene vlasti i lokalno svećenstvo trajno oduzeti sliku. Kako bi je zaštitili, sliku su potajno iznijeli sa Sustipana i prenijeli u Veli Varoš, u kuću franjevcima pouzdanog Jure Bubičića. Jure je sliku smjestio u ormar u sobi u kojoj nitko nije spavao. Gdje je točno slika bila spremljena, znali su samo Jure i dva fratra.

Današnji izgled splitskog Sustipana, gdje su sinjski franjevci bili privremeno sklonjeni

Vojko Bašić/cropix

Da se u kući skriva slika Majke od Milosti koju su franjevci donijeli iz Rame, nisu znali ni Bubičićevi ukućani. Oni su kasnije pričali da su slučajno doznali kako se u sobi koju nitko od ukućana nije koristio nešto čudno događa. Iz sobe se pojavljivala neobična svjetlost, a povremeno su se čuli čudni zvukovi. Kako se to ponavljalo, Jure je ukućanima otkrio što se u ormaru nalazi.

Fratri smješteni u samostanu benediktinaca na Sustipanu nikako se nisu uspijevali udomaćiti. Falio im je njihov narod, srce ih je vuklo k puku koji je zajedno s njima došao iz Rame.

Napuštena džamija

Za to vrijeme skupina fratara predvođenih fra Pavlom Vučkovićem preuredila je jednu napuštenu tursku džamiju, koja se nalazila na prostoru današnjeg gradskog groblja sv. Frane. Preuredili su je u crkvicu pa su se tu uspjeli skrasiti i okupiti narod koji je proživljavao teške dane gladi i bolesti koja je kosila djecu i starčad.

Ocjenjujući da su se stekli minimalni uvjeti za potpuni povratak iz Splita u Sinj, franjevci su 1691. godine, ne zna se točan nadnevak, čak ni mjesec, u najvećoj tajnosti i pod okriljem noći preuzeli sliku Majke od Milosti iz kuće Jure Bubičića i ponijeli je u Sinj.

Bojeći se mletačkih straža, fratar koji je bio zadužen da nosi sliku presavio ju je i spremio u svoju putnu torbu. Kako bi izbjegli glavne mletačke utvrde i kontrolne točke, naročito na Klisu, za put prema Sinju fratri su koristili kozje staze. Tako su sliku Majke od Milosti donijeli do sela Radošića, nadomak Sinju. Tu su zastali, poslali poklisare da razglase vjernom puku povratak i kada su vjernici pristigli na Radošić, formirana je procesija u kojoj se nosila slika Majke od Milosti i donijela do crkvice nastale od preuređene turske džamije.