Na Redditu specijaliziranom za hrvatsku IT industriju je ovog tjedna osvanula zanimljiva objava, a koja kaže:
"Dobar dan dobri kolege, građani višeg reda, buržuji, lordovi i svi koji se slično osjećaju jer rade u IT-ju. 2023. godina se bliži kraju i okarakteriziralo ju je mnoštvo otkaza, smicalica i naplate godina neorganiziranog vodstva IT firmi u Hrvatskoj, koje su se ponašale kao da je sve Bogom dano i zauvijek će biti tako. Ali nije.
Neke firme su svoje otkaze obznanile javnosti, neke su to zataškale. Ovaj post neka posluži kao prilika svima isfrustriranim IT-jevcima da podijele što se ove godine događalo u njihovoj firmi, a da javnost to ne zna. Kad nas već menadžment može je**ti u mozak i opet sve njihove greške budu naplaćene preko naših leđa, najmanje što možemo je podijeliti to što rade s ostatkom struke pa da cijenjeni pripadnici više kaste znaju kako je kod susjeda."
Očito, ni u ovoj branši, koja je dosad odolijevala nepovoljnim ekonomskim kretanjima, više ne cvjetaju ruže. Pa tako jedan drugi korisnik opisuje:
"Hrvatski IT je slika hrvatske ekonomije. Sve ono loše u hrvatskoj ekonomiji preslikava se i u IT sektor ... Tekuća godina za nas nije bila uspješna kao prošla. I nas je uhvatila kriza, (što znači da) nema projekata. Odgovor na to je smanjenje plaća, a i naziru se otkazi. Opća atmosfera je prilično tmurna. Nakon što malo popričaš s ljudima, ispada da nitko nije zadovoljan i svi traže neki bolji posao.
Ono što je meni bitnije od samog trenutnog stanja jesu pravila igre koja vrijede. Mislim na to kako se poslovi dogovaraju, u kakvim uvjetima se radi i koja je neka dugoročna vizija. Unutar Hrvatske poslovi se dogovaraju na janjetini u sustavu ruka ruku mije. Iako to nije neuobičajena praksa po kugli zemaljskoj, ovdje je jedini kriterij tko će uzeti koji postotak. Pitanja kvalitete, hoće li to raditi kompetentni ljudi, može li se to zbilja napraviti - takve stvari su nebitne onima koji posao dogovaraju.
Bacanje u vatru
Nakon što se posao dogovori, zaposlenici se bacaju u vatru ... U praksi je tim koji radi sastoji od jednog iskusnijeg čovjeka oko kojeg se nalazi više mlađih kolega koji su tek stigli s fakulteta. Rad na projektu je stresan. Specifikacije su endemske, a i često se mijenjaju po nahođenju naručitelja koji nikad nije ni znao što točno želi. Motivacija je uglavnom negativna, prijeti se rokovima i penalima. To sve uzrokuje opću toksičnu atmosferu nepovjerenja i međusobnog optuživanja. Svi jedva čekaju da projekt završi i da se ovako nešto više ne ponovi. Dok se tako nešto opet ne ponovi u idućoj priči.
‘Očajno upravljanje‘
Ono što ljude u svemu ovom nimalo ne motivira jest ... (da se) zaposlenike koji rade hard work ne cijeni (ne mislim samo financijski), upravljanje ljudima je očajno, ako uopće postoji. Sve je tehnika "baci čovjeka pod kamion". Cilj je da se nekolicina ljudi obogati. I koja je tu cjelokupna vizija? Zgrabi neki novac, dok ide, ide. Model hrvatske IT agencije više podsjeća na nekakav kupleraj. Ljudi su potrošna roba. Treba ih maksimalno iscijediti, a onda ih odbaciti i uzeti mlađe meso. Nema što, pravo inženjersko razmišljanje koje će izgraditi društvo, ekonomiju i ljude dignuti na višu razinu."
A da je stanje uistinu "na putu prema dole", potvrđuju još neka slična svjedočanstva.
"Klijent je počeo stezati remen, otpušten je cijeli jedan tim, a ostatak ljudi valjda po performansama. Rečeno nam kako je sad sve O.K., ali za dva mjeseca ipak i naš tim otpušten. Dio ljudi dobio otkaz, dio zadržan, snižena plaća i besposličarenje. Neki radili na crno, drugi im uplaćivali novce od svoje plaće. Sve u svemu, goru firmu valjda u životu vidio nisam", piše jedan.
"Prošle godine su ‘investitori‘ htjeli da narastemo na 100 zaposlenika, pa se zapošljavalo ko ludo. U trećem mjesecu se skužilo da valjda prodaja nije radila svoj posao najbolje. Projekata nema, više trošimo nego zarađujemo pa je ‘investitor‘ tražio da se srežu troškovi. Otkaz nenadano dobilo 30 ljudi. Dalje bilo O.K., projekti i dalje nisu stizali, pa je u osmom mjesecu otkaz dobio ostatak ljudi koji nisu developeri, a oni su prešli u sestrinsku firmu. Nakon toga su ljudi sami davali otkaz i u toj sestrinskoj firmi. Neki su dobili otkaz i mislim da je sad sveukupno troje ljudi ostalo. I kao šećer na kraju - neki ljudi nisu ni dobili plaće za osmi mjesec", piše drugi.
Kako bismo provjerili stanje na splitskoj sceni po ovom pitanju, obratili smo se nekim lokalnim IT-jevcima. Tako nam je Leo, voditelj poslovnog razvoja jedne takve firme koja djeluje u Splitu, objasnio da je u pandemijsko vrijeme došlo do velike potražnje za ovim radnicima jer se nije moglo dolaziti u urede.
- Bilo je "daj šta daš". Tko god je bio minimalno informatički potkovan, uzelo bi ga se. U drugu ruku, za obrazovani i stručni kadar su se nudile nemoralne ponude i i nerealne cijene rada po satu. Sad, kad su se ljudi počeli vraćati u urede, su ti poslovi vezani za koronu izdušili. Drugi poremećaj je bio rat u Ukrajini. Naime, ta država je bila najveći outsourcing bazen za IT usluge. Onda se to sve malo prelilo na druge zemlje, poput Srbije i Makedonije. Evo, baš smo mi gledali zaposliti nekoga iz Makedonije, i prije nas su uletjele dvije firme koje su skupile 5000 ljudi s tamošnjeg tržišta, praktički sve što je tamo bilo - govori Leo.
Krenulo iz Amerike
Inženjer Karlo nam pak objašnjava da je, u stvari, čitav ovaj val koji je uzdrmao globalno IT tržište krenuo iz SAD-a, kada su početkom godine divovi poput Googlea, Mete i Microsofta podijelili otkaze desecima tisuća ljudi. Korporacije su tad, kaže nam sugovornik, shvatile da zapošljavaju mnogo ljudi koji im ničemu ne služe, već se sakriju u masi i primaju plaće.
- Morate znati da su IT firme u Hrvatskoj uglavnom agencijske. To znači da nemaju svoj proizvod, već ih strani klijenti angažiraju za privremene projekte. Ova u kojoj ja radim, recimo, je američka, s uredima u Zagrebu, Osijeku i Splitu. A kako su nama partneri tamo na proljeće počeli otkazivati dogovorene aranžmane, tako je u mojoj podružnici pet-šest ljudi dobilo otkaz. U stvari, nije im produžen ugovor, nego ih je poslalo kući. Kako sam ja ostao? Pa, klijent za kojeg radim ima beskonačno mnogo para - upućuje nas Karlo.
Senior software developer Boris podsjeća na to da su 99 posto IT poduzeća koja posluju u Hrvatskoj zapravo strane podružnice. Postoje, kaže, samo dvije hrvatske, a to su Infobip i Rimac Technology. Mi smo za njih, po ovom Splićaninu, jeftina i dobra radna snaga.
- Imate dva glavna razloga zašto tržište trenutno jest u malom padu. Prvi je taj što smo nužno vezani za globalna kretanja, pa će se tako svaka vanjska kriza u nekom trenutku uvesti i u Hrvatsku. Naše tvrtke većinom služe kao podrška webshopovima, avioprometu, klađenju... Ako te djelatnosti padnu, jer je u tijeku nekakva recesija, automatski će doći do otkaza i u hrvatskom IT-ju. Druga stvar je što je za vrijeme korone bilo brutalno upumpavanje svega i svačega u ovaj sektor. Pod svega i svačega mislim na nedovoljno sposobne kadrove. Takvi, jasno, nisu isporučili što su trebali i njih se kompanije rješavaju - tumači Boris.
Njega kao developera neće mijenjati, govori. Jednako kao i iskusne programere. Bez njih se ne može. Ali zato će se mnogim quality assurentima, pdnosno testerima bez problema pokazati vrata.
- Evo je od prijatelja žena zadnjih godinu i pol dana tražila za posao u IT sektoru. Jedva je našla. Ona je nova u branši, nema iskustva. Takvima je sad jako teško. Hoće li biti još i teže? Tko zna, vidjet ćemo...