Složili se ili ne, ljutili se ili mislili što vam drago, ovaj veliki požar skrivile su tri stvari iz našeg okruženja; nered, nered i nered

Palo je Sitno, Gornje i Donje. Pale su Srinjine. Pala je Žrnovnica. Tugare. Amižići, Lolići, Kučine, Mihanovići. Privor, Perun, Korešnica. Mravince. Solin. Kamensko polje. Karepovac, Kila, Smokovik, Mejaši. Lovrinac.

Split je nagoren. Paraliziran od straha, premda je jasno da gradski kvartovi neće gorjeti, prizori s granica su kataklizmički. Svaka slijedeća vijest sve je gora, sve je bliže... Grad je prekriven naslagama pepela, bura vija dim do pola Jadrana, građani u očaju prate kako oganj proždire naselja jedno po jedno, svaki stan, svaka kuća, svaki dvor dobio je svoju porciju luga. Sunce je zastro gusti sivi oblak. Apokalipsa uživo i sad.

Za sve su krive staklene boce?!

Možda je tako nervozan bio Marko Marulić promatrajući s gradskih zidina kako Turci pustoše splitsku ...