- Slavica Nazionale - tim je riječima sociolog i pisac Bruno Šimleša, ugledavši publikom dupkom ispunjenu dvoranu Gradske knjižnice Marka Marulića, okarakterizirao autoricu knjige “Ružičasti crnjak” Slavicu Aralicu. Odaziv na promociju njezine knjige u kojoj na osebujan, humorističan i pripovjedački način otvoreno piše o iznenadnoj zloćudnoj bolesti koja joj je promijenila život i natjerala je da počne drukčije gledati na svijet oko sebe, iznenadio je Šimlešu. Nebrojeno se puta, kazao je, našao u sličnim prigodama, na predstavljanjima knjiga autorica koje su proživjele slična iskustva, a posthumno je izdao i knjigu "Moji ožiljci, moje pobjede" voljene prijateljice Ljiljane Pranjić. No, nikad nijedna u Splitu nije okupila ovoliki broj ljudi.
Teta Slavica, kako su joj za radnoga vijeka tepali novinari dok im je lektorirala tekstove, inače diplomirana profesorica hrvatskog i francuskog jezika, te diplomirani novinar u mirovini, po mnogočemu je iznimna žena, a svoju je osobnost utkala i u knjigu, koju u životu zasigurno nije planirala pisati. Kad joj već nametnuo uteg u vidu zloćudne bolesti odlučila je staviti ružičaste naočale, pa je iz takvog pogleda na život i svijet oko sebe iscurila svojevrsna kronika njezine borbe s bolešću u vidu šaljivih WhatsApp poruka, koje je slala obitelji i prijateljima i iz kojih je crpila snagu. Rukovodeći se motom "Vrijeme je za život, nemam vremena za dijagnozu” dotaknula se svega što joj se pritom događalo, svjesna kako se jedino uz pomoć humora može izdići iznad bolesti i pomiriti s onim što ju je snašlo.
- Srce mi je, kad sam vidjela ovoliko meni dragih ljudi, veliko kao kuća. Jedva stane u ovu dvoranu. To je ono iz čega ja uvijek crpim snagu. To mi se događalo i dok sam bila u bolnici, dok sam pisala i primala poruke - kazala je dirnuta Slavica Aralica otkrivajući kako je još kao dijete u Zadru, ugledavši se na oca koji je znao zabaviti društvo vicevima, odlučila da će, kad odraste, pričati viceve i samo se smijati.
- Negdje sam naslijedila taj gen humora. Pokušavam svaku stvar okrenuti na šalu. Snagu u svemu ovome najprije sam crpila iz moje obitelji, ishodišne i glavne točke, puno kćerinih prijateljica, i one me zovu teta Slavica, puno mojih s TV Marjan-a... Uvijek sam bila tip mame koja pod krilima želi držati mlade, jako volim mladost. Drugi dio moje snage činite vi ovdje. Uopće nisam pisala knjigu, nije mi to bila namjera. Sve ove pričice su zatomljeni, mali krikovi kad mi je bilo teško, ali sam ih pisala šaljivo. I ova knjiga nije autorska, vi ste je pisali. To je ono što čovjeku daje snagu, vi me punite energijom – emotivna je na promocija bila autorica, koja je za radnog vijeka pisala za list Suradnja, čiji je bila i urednik, Slobodnu Dalmaciju (njezino nedjeljno izdanje) u kojoj je radila kao lektor, a lektor-redaktor bila je i na TV Marjanu. Inače od od najranijih dana piše poeziju i prozu, a u slobodno vrijeme bavi se i fotografijom.
Promociju njezina "Ružičastog crnjaka” organizirala je splitska Županijska liga protiv raka, a neke od ulomaka knjige u Gradskoj knjižnici Marka Marulića čitala je glumica Monika Vuco Carev. Uz Bruna Šimlešu predstavili su je novinar i književnik Ivica Ivanišević, kao i novinarka Žaklina Jurić, koja je i sama vodila borbu sa zloćudnom bolesti i pretočila je u knjigu “Dijagnoza optimist”, te pedagoginja Mirjana Pešec, koja je istovjetnu, vlastitu bitku ukoričila u naslov “Priče od porucalana”.
