
Okončana je tromjesečna obnova crkvice svetoga Jure na zapadnoj punti Marjana, prva faza, njezina krova i kamenog oplošja koji su puštali vodu i bili u tragičnom stanju koje je prijetilo čak i urušavanjem.
Na inicijativu ljubitelja marjanskih crkvica i Družbe Braće hrvatskog zmaja, čiji je sv. Jure patron, u suradnji župe svetoga Stipana pod Borima i župnika fra Martina Jakovića, te uz nadzor Konzervatorskog odjela u Splitu i suradnju tvrtke "Kvinar", s tridesetak tisuća eura Ministarstva kulture, provedeni su važni sanacijski radovi na ovoj crkvici sagrađenoj u devetom stoljeću – pa je trenutačno najstarija od marjanskih crkava preživjelih povijesne devastacije - na veoma simboličnom mjestu.
Ondje je, naime, stajao hram rimske božice Dijane, dok je s druge strane po svemu sudeći bio sličan hram posvećen Jupiteru, između čiovske kave i Slatina, gdje je kasnije podignuta crkvica sv. Petra, koje su "štitile" ulaz u Salonitanski zaljev i luku glavnoga grada provincije Dalmacije, a pored njih su po svemu sudeći gorjele vječne vatre koje su označavale siguran ulaz u zaljev, poput današnjih lanterni.
Dan robova
Uz Svetoga Jurja i ostatke Dijanina hrama, na ovom su mjestu ubicirani i ostaci crkvice svetoga Mihovila, što ne bi bilo čudno, jer su u kršćanskoj tradiciji ova dva sveca najmoćniji vitezovi na Božjoj strani – sveti Jure kao profesionalni rimski vojnik, a sveti Mihovil kao predvodnik anđeoske vojske – kako bi prema tadašnjem vjerovanju "očistili" ovo mjesto od ranijih, rimskih kultova, posebno moćne Dijane, koja je u rimskom svijetu smatrana božicom prirode i životinja i posvećivani su joj gajevi redovito izvan gradskih naselja. Štovale su je i žene, posebice rodilje, ali i djevice, prikazivana je je s lukom i strijelom, a voljeli su je i robovi, pa je njezin blagdan, 13. augusta, slavljen kao "dan robova".
Zbog veoma raširenog kulta među rimskim građanima, rani kršćanski pisci prozvali su je "majkom demona" i "božicom pogana", a sa Splitom i ovim položajem na Marjanu veže je Tabula Peutingeriana, karta rimskog svijeta, na kojoj je označen lokalitet Ad Dianam na Marjanu, ali i naselje Spalatum uz Salonu i Epetij (Stobreč).
Dianin gaj
Povjesničar umjetnosti Joško Belamarić je mišljenja kako je čitava južna strana Marjana u antičko doba bio Dijanin gaj, svetište na otvorenom, što objašnjava i postojanje tako guste mreže kršćanskih crkava na tom lokalitetu, koji je trebalo "egzorcirati" od prijašnjih kultova, među kojima je Dijanin bio naročito snažan.
Sveti Juraj i sveti Mihael Arkanđeo u tome su trebali zauzimati posebnu ulogu.
Vratimo se netom završenoj obnovi: provedeni su istražni konzervatorsko-restauratorski radovi, promijenjene fuge na pročelju i kamenom pokrovu crkve, sanirano i očišćeno pročelje, te konzervirani ostaci stare žbuke.
Inicijatori predviđaju i drugu, završnu fazu obnove nakon koje će Sveti Jure zablistati: preostaje žbukanje i bojenje unutrašnjosti nagrižene vlagom, valjat će promijeniti drvena ulazna vrata, sada nedostojnih građevina takvog povijesnog značenja, do kraja će se urediti okoliš i omogućiti pristup crkvici uz kvalitetno osvjetljenje, za što su zatražena sredstva Ministarstva kulture.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....