Sića li se još ko Covida? Evo, prije dva dana se navršilo pet godina da nas je zbog Covida zatvorilo u kuće. Od tog 16. dana trećeg miseca reklo nan je da više ne moramo dolazit na posal, već da možemo, ma šta možemo, da moramo ostat doma. I mi smo poslušali, pripadnuti onime šta se zbiva oko nas.
Novitade iz Italije su bile grozne, tamo je svit umira isto ka da je susvita. Iz dana u dan, iz šetimane u šetimanu je bilo sve više bolesnih i mrtvih i cili je svit poludija od Covida. Mnogi opravdano, jer je svit uvatija straj, a bilo je i onih, doduše, u manjini koji su govorili da je sve to izmišljotina, da nas žele čipirati, kontrolirati kada izmisle cjepivo.
Bilo kako bilo, ostali smo u kućama i gledali kroz svoje ponistre vanka di nigdi nije bilo žive duše, a oni koji su i bili, samo su "letali" okolo, nisu se zadržavali.
Bila su zabranjena okupljanja, druženje u zatvorenim prostorima, nosili smo i maske, koje su postale "modni dodatak". Ljudi su po butigama bižali jedni od drugih ka da su kužni, a u tin butigama i nije moglo u iston trenu bit puno svita. Restrikcije su bile velike... Kad bi došli iz spize doma, sve smo dezifincirali, izuvali postole prije ulaza...
A, neki se i nisu bojali Covida, ka oni koji su baš tih dana u splitsku luku pustili feribot iz Italije u kojemu je bilo 30 Talijana koji su bižali od Covida i eto, po svojoj volji došli u Split. Mi smo ih lipo primili, smjestili u hotel Zagreb u Duilovu i samo šta ih nismo zamolili "lipo nas zarazite".
Tada smo, u to vrime po prvi put vidili i "svemirce" odnosno medicinske radnike u skafanderima, koji su "kupili" po kućama bolesne i vozili ih u bolnicu. Svake minute, svake ure, svakog dana dolazile su nove informacije, koje je tribalo procesuirati. I te vijesti nisu bile lipe, ljudi su umirali... Tribalo je ostat normalan.
I tako smo svi stali zaključani u kućama i čekali smo lito, odnosno lipše vrime, kako bi mogli izać vanka i družiti se na otvorenome, di se taj prokleti Covid, po riječima stručnjaka slabije širi. I dočekali smo to lito 2020. u kojemu turista "nije bilo ni za lik", mnogi su grintali kako će propast, kako neće moći vraćat kredite koje su uzeli za ulaganje u turizam.
Opet je bilo depresivno, jer je grad bija pust. Prošlo je to prvo lito, došlo je cjepivo, mnogi su se cjepili, a bilo je dosta i onih koji nisu i život je iša dalje. Došla je druga godina Covida, pa treća, pa četvrta u kojoj se niko više njega nije sića, a evo i peta je tu. Covida više nema, ispuva se, ljudi su se procijepili, "čipiralo" nas je i više niko nije zatvoren u kuću. Možemo slobodno šetat, družit se i uživat u životu ka da Covida nikad nije bilo. I boje da je tako.
Komentari (0)
Komentiraj