Proveli smo noć na Hitnoj, rentgen se ne gasi, trijažna sestra Sara nam otkriva: Muškarci precijene bol, ali žene...

U krugu Kliničkog bolničkog centra Split uvijek je živo, bila noć ili dan.

Ljudi stoje, ljudi čekaju, vozila dolaze, dovoze, odvoze. U desetak minuta, izbrojili smo, pred Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP) stigla su četiri vozila Hitne pomoći, dovezli su dvije bake i jednog mladića, preuzeli jednog djeda.

Živo, kažemo vam, bez obzira na kasni noćni sat.

I tako valja biti, jer iza kliznih vrata odvija se bitka.

Bori se za život.

I liječnici i sestre i pomoćno osoblje, i pacijenti sami. Nema odustajanja.

A nema ni odmora.