Splitski socijalni radnici, ali i jako puno ljudi koji su bili korisnici usluga splitskog Centra za socijalnu skrb oplakuju Ivicu Poljaka, bivšeg zaposlenika ove ustanove, velikog zafrkanta i čovjeka kojeg su znali svi koji su ikad nogom kročili u tu zgradu u Gundulićevoj. Pomagao je beskućnicima, klincima s problemima u ponašanju, nasmijavao kolege... Neponovljiv lik.
Netom je otišao u mirovinu, a umjesto da odmara i uživa u koncertima, koje je obožavao, ovaj prekaljeni socijalni radnik porijeklom iz Glavica kod Sinja umro je ne dočekavši 66. godinu.
Poljak je diplomirao na Studiju socijalnog rada u Zagrebu 1984. godine, a dvije godine kasnije zaposlio se u Centru za odgoj Split kao odgojitelj. Radio je s djecom i mladeži s poremećajima u ponašanju. Godine 1991. godine izabran je za ravnatelja te ustanove, koja je tijekom rata zbrinula preko tisuću, najprije prognanika iz Hrvatske, a potom i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Najduže su u ustanovi bili smješteni skoro svi štićenici prognanog Zavoda Vrlika koji su se 1997. godine vratili u Vrliku.
Profesionalnu karijeru nastavio 1998. godine u Centru za socijalnu skrb Split, gdje je ostavio dubok trag. Bio je jedan od najzaslužnijih za čuvanje uspomene na Jakova Kudrića, socijalnog radnika smrtno stradalog na svome radnom mjestu 2000. godine i to od ruke korisnika kome je pomagao.
Jedan je od osnivača udruge Most. Bio je organizator i sudionik skoro svih stručnih konferencija u Hrvatskoj, jako angažiran i u Hrvatskom sindikatu zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi i Udruzi socijalnih radnika. Malo je poznato i da je bio kandidat HSS-za gradonačelnika grada Sinja.
Svakao, nedostajat će mnogima... Takav se neće više roditi.
Komentari (0)
Komentiraj