Stojim na Narodnom trgu, pred knjižarom Morpurgo, točno u podne. Iako je tek početak lipnja, vrućina ubija. Što bi rekao Tin Ujević: “Mozak van da skoči.” Iza mojih leđa cvrkuću turisti iz Južne Koreje i ostalih Australija, nesvjesni tragedije grada u koji su došli, tragedije koja se u realnom vremenu odigrava upravo u tih nekoliko kvadrata knjižare u koju ne mogu ući, jer je zaključana i jer na vratima, velikim štampanim slovima, piše “Inventura”.
Ta riječ je potpuno lažna i predstavlja eufemizam koji rijetku preostalu pismenu čeljad Splita nastoji zaštititi od stvarnih razmjera tragedije. Unutra se, naime, ne događa nikakva inventura – unutra umire jedan grad koji se odrekao svojih knjižara, pa tako i ove, jedinstvene i neponovljive, najstarije ne samo u Splitu nego i n...