Bila je dovoljna samo jedna premijerova rečenica da Poljud opet gori... Andrej Plenković je, naime, najavio da bi kultni stadion mogao dobiti novo ruho i vruća splitska tema opet je na stolu. Što s njim?
Izašli smo na ulice pitati Splićane jer opće je poznato da Poljud u Splitu nije samo stadion. Poljud je simbol grada i zaštićeno kulturno dobro. No, iako je tako, neki smatraju kako je odradio svoje te da je došlo vrijeme da se od njega oprostimo i napokon izgradimo novi:
- Ja mislim da treba izgraditi novi stadion, s Poljudom je gotovo! Ona atletska staza mi ide na živce, kad budu gradili novi nek bude bez toga. Neka naprave nešto novo slično Poljudu, s istim brojem mjesta, samo bez one staze kako bi navijači bili blizu – rekao nam je Luka.
Neke je osuvremenjavanje poljuda podsjetilo na novi Maksimir i reakcije koje su uslijedile nakon predstavljanja pobjedničkog projekta:
- Ako struka odlučuje kao u Zagrebu, bolje da ostane ovaj stari. Ono je katastrofa, vratilo nas u doba komunizma. Ako će se graditi novi, volio bih da bude nešto moderno, nešto drukčije nego što svijet nudi, jer Poljud izgleda katastrofalno pored onog novog nebodera u Lori – smatra Žarko.
Druga lokacija, ista dilema
Pravi je trenutak da se prisjetimo da ova dilema nije nikakva novost u Splitu. Naime, Stari plac, prvi Hajdukov stadion i mjesto duboko upisano u povijest kluba i grada, u vrijeme političkog uzleta Željka Keruma postao je poprište jedne od njegovih velikih urbanističkih vizija.
Kerum je na Starom placu izmašatao plan prema kojem bi ondje niknuo kongresni centar s podzemnom garažom, a ispod zemlje bi se, prema njegovoj zamisli, tunelom povezali Stari plac i Prokurative, odnosno Riva.
Stari plac nije prazan komad zemlje koji samo čeka novu namjenu. Bio je prostor s poviješću, identitetom i zaštićeno kulturno dobro što je i danas. A upravo je to ono što velike političke i urbanističke vizije ponekad ne uzimaju u obzir.
Jer i Poljud se nalazi u registru kulturnih dobara Republike Hrvatske, sve i da nije ‘duša grada‘ kako kažu Splićani:
- Znate što, ja sam stari Splićanin, drag mi je onaj stadion. E, sad hoće li se to kako treba obnoviti ili će se napraviti glupost kao po običaju našemu, ne znam. Ja bih ga sačuvao, ako ništa, radi uspomene - kaže nam Ante.
‘Ne dirajte...‘
Da je Poljud gradska svetinja smatra i Maja: Ja ga ne bih dirala. Mislim da je to skrnavljenje našeg kulturnog dobra. Moramo čuvati našu baštinu. Poljud je kulturni identitet grada – rekla je Maja.
Slično mišljenje ima i Gordana:
- Bila sam dijete u vrijeme Sportskih igara, šetala sam onim putem i divila mu se. Ja bih ga osuvremenila. Ipak je to, ajmo reći naš zaštitni znak. Dovoljan nam je on. Neka ne grade novi – emotivno će Gordana.
Ovo je još jedna priča o velikoj promjeni jednog splitskog sportskog simbola.
Naravno, Poljud nije Stari plac. Njihove su arhitektonske, pravne i urbanističke okolnosti različite. Ali imaju nešto zajedničko. Oba su mjesta puno više od svoje funkcije. Stari plac nije bio samo nogometno igralište, kao što Poljud nije samo stadion. To su mjesta po kojima se prepoznaje naš grad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....