Novi vandalizam u gradu Omišu – opet je netko pod okriljem noći razbio spomen-ploču u gradskoj luci.
Spomen obilježje na oslobađanje grada na ušću Cetine 1944. godine od fašističke čizme.
- Ovu ploču postavio je Grad Omiš prije mjesec dana, na zidu starog groblja, nasuprot mula u Omišu, gradska luka, povodom 80. obljetnice oslobođenja Omiša od fašizma. Nije prošlo niti desetak dana ploča je razbijena, a u idućih deset dana je i dokrajčena – stoji u dopisu našeg čitatelja, koji je ogorčen prvo nepoznavanjem povijesti, a drugo huliganskim činom "junaka” koji pod okriljem noći provode neku svoju "pravdu”.
- Treba naglasiti kako se ovo događa u gradu koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio pod administrativnom upravom NDH, a u njemu je stalno bio nazočan i talijanski garnizon koji je držao i sve bunkerske položaje na uzvišenim kotama oko grada. Pod zaštitom tih istih talijanskih fašista u Omiš su, unatoč vlasti NDH i svim ustašama, a i partizanima na Mosoru, 1. listopada 1942. dovedeni četnici popa Đujića i Mane Rokvića, koje su Talijani svojim kamionima prevezli u obližnje selo Gata, u kojem su pobili ili poklali 92 mještanina. Treba očito non-stop ponavljati kako je najmlađa žrtva bila beba, stara 9 mjeseci, a najstarija žena od 87 godina – činjenice ističe naš sugovornik, pa dodaje:
- Očito je kako razbijači spomen ploče smatraju kako ni na bilo koji način ne treba spominjati i obilježavati dan kada je Omiš oslobođen od takvih zlotvora. Sramota!!!
Ujedno, kazuju nam Omišani razočarani ovakvim postupcima pojedinaca, kako treba napomenuti da je u Omišu početkom 90-ih uništeno umjetničko remek-djelo velikog umjetnika Joke Kneževića, kameni mozaik dimenzija 6x2 metara, koji je bio posvećen spomenu Mosorskog partizanskog odreda.
- U njemu je sudjelovao veliki broj mladosti ovog kraja, vodeći se idejom slobode svoje zemlje i snovima o nekom boljem društvu. Mozaik je bio postavljen na sadašnjem Trgu Franje Tuđmana, "pod žižulom”, gdje i danas stoji prazan ožbukan zid.
Nažalost, postali smo društvo koje tolerira barbarski odnos prema dijelu povijesti, koja kao i drugo povijesno naslijeđe predstavlja povijest ovog naroda, koje se nitko ne bi trebao stidjeti, a vrednovanje svih njenih aspekata prepustiti struci – rezimiraju stanovnici Omiša, koji ne mogu shvatiti razbijanje spomen-ploča postavljenih onima koji su svojim životom izvojevali slobodu za Omiš i okolna naselja.