Da je turizam, u svojoj najogoljenijoj formi – lišenoj lažnih osmjeha, generičkih legendi o gostoprimstvu XY naroda te proljeva o prodavanju doživljaja – često prvi rođak prostog pljačkanja bogatijih prolaznika (kroz destinaciju), ništa ne dočarava bolje od splitskih taksista.
Tako sjede njih dvojica na kamperskim stolicama u hladu palme na Rivi i – poput mitskih sirena iz Odiseje – dozivaju zalutale putnike.
– Helo! Ju nid taksi? Taksi? No? Ajde, šetaj ti, rođo – su zvukovi koje proizvodi ovaj uslužni djelatnik dok biva aktivnom radnom snagom kojom nacija obara turističke rekorde.
Istovremeno, njegovo vozilo spremno priprema dobrodošlicu našim dragim gostima – stojeći u prekršaju. Naime, osim što nije smješten unutar mjesta za parkiranje, prednji...