Facebook stranica "Palača života, grad mijena" vratila nas je u neka davna vremena. Godine 1945. osnovan je u Splitu Konzervatorski zavod za Dalmaciju koji je nastavio svoju predanu djelatnost obustavljenu ratom. U zgradi Arheološkog muzeja razvili su strategije za potpunu obnovu, zaštitu i popravak ratom oštećenih urbanističkih cjelina. Gradsko središte trebalo je očistiti od ruševina i spriječiti obnovu oštećenih zgrada koje su nametljivo prekrivale osobito istočni i sjeverni zid palače.
Tijekom ratnih bombardiranja stradala je i crkva sv. Dušica koja se nalazila se na području nekadašnjega obrambenog dvorišta istočnih vrata Dioklecijanove palače. Krajem 1919. godine predsjednik općine obratio se biskupu Cariću s molbom da crkvu ustupi općini kako bi se srušila radi preuređenja prostora sjeverno od mauzoleja jer se smatralo da nema arhitektonske ni umjetničke vrijednosti, s obzirom na to da je preuređena iz obične kuće.
Crkva je smatrala da se ne smije srušiti jer je vezana u spomen mrtvih. Bombardiranjem Splita u Drugome svjetskom ratu 1944. godine stradala je i spomenuta crkva koja potom nije obnovljena već je porušena radi istraživanja istočnih vrata Palače. Prema crkvi su obližnja Mletačka vrata Splićani nazivali vratima Dobre smrti. Poznato je da je uz crkvicu djelovala bratovština Dobre smrti koja se brinula za pokapanje ubogih sugrađana.
Srebrna vrata Dioklecijanove palače bila su nanovo otvorena 1946. godine, ali sljedećih šest godina sve je stavljeno na pauzu, zbog manjka financijskih sredstava.
Poslijeratno vrijeme je bilo teško, ali ideja da se vrati Poljana kraljice Jelene na izvornu antičku razinu nije nestala! Radovi su se odvijali 1952. godine, pod nadzorom Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju, a kako bi se došlo do izvornog rimskog pločnika, bilo je potrebno iskopati 50-90 centimetara tla. Stepenice prema Hrvojevoj, kojima danas dnevno prođe na tisuće ljudi, su tada napravljene baš zato što se originalni rimski pločnik nalazio na dosta nižoj razini od Hrvojeve ulice!
Talijanska fašistička vlast skinula je golemi Meštrovićev kip Grgura Ninskog s Peristila. Meštrović 26. travnja piše Cviti Fiskoviću pismo u kojem stoji "Volio bih znati još i ovo: gdje se nalazi komadi od Grgura Ninskog i kani li ga se opet postaviti i gdje?". Fisković mu odgovara "Komade Grgura dao sam premjestiti iz skladišta kraj ulaza vaše kuće.
Vlasti su za to da ga se uspostavi na Peristilu, ali je teško pronaći dolično mjesto jer su mnogi protiv toga da bude na Peristilu i ja koji se povodim kao konzervator za Bulićevim i Karamanovim mišljenjem. Ne samo da bi Peristil izgubio svoj slobodni dah već bi i izrazita skulptura bila skučena". Iako je Meštrović inzistirao na postavljanju kipa unutar zidova palače, to se nije ostvarilo.