Ovako je govorio veliki splitovac i hajdukovac Tonći Baranović: ‘Bija san partizan, balunjer, pa profešur... Lip život!‘

ANTUN (TONĆI) BARANOVIĆ, 4.12.1929. – 28.08.2024.

- Lip život, ispunjen, nikad dosadan – tako mi je jednom prilikom šjor Tonći Baranović sveo svojih devet desetljeća na rečenicu.

A iza te rečenice je cijeli roman stao. Danas je u koraku stao i Antun Tonći Baranović. Otišao tiho u svojoj 95. godini.

Dobitnik nagrada za životno djelo i Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, ponosni nositelj zlatnog prstena Radničkog nogometnog kluba "Split", nositelj Reda Stjepana Radića, ponosni otac, nastavnik fizike i matematike, najstariji živući prvotimac HNK "Hajduk“ i RNK "Split", veteran partizanske borbe u Drugom svjetskom ratu.

Splićanin. Domoljub. Veseljak. Neopisivo drag sugovornik, prepun nevjerojatnih priča i prepun duha.

Red je stoga ispričati vam kako je balun bio nekako u obiteljskom DNK, naime šjor Antunov barba, majčin mu brat, Ivan Radovniković Težoro bio je "Hajdukov" legendarni igrač iz 1930-ih godina. Igrali su na istoj poziciji, bili i jedan i drugi "livi half".

Nakon sezone 1946./47. koju je odigrao u crvenom dresu "Splita", u "Hajduku" je Baranović igrao već kao junior, od 1947., za prvu postavu Bilih nastupao je do 1953. i u tom je vremenu odigrao jednu službenu-prvenstvenu i 21 prijateljsku utakmicu i postigao gol.

Igračku karijeru nastavlja u RNK "Split" sve do 1957. godine. U ukupno šest natjecateljskih sezona u crvenom je dresu igrao u najmanje 105 službenih utakmica i postigao tri zgoditka, uz nebrojene prijateljske susrete.

Bio je dio slavne klupske generacije koja se od dalmatinske lige popela do Prve lige tadašnje Jugoslavije. No, u jesen 1957. faulirao ga je i trajno za igru onesposobio slavni igrač "Vojvodine" i reprezentativac, Vujadin Boškov. I to je priča...

Kao i ona da je šjor Tonći igrao s obje noge, jednako dobro, tvrdio je. Još je neko vrijeme bio trenerom "crvenim đavolima", a onda se posvetio svojoj velikoj ljubavi – matematici.

Bio je ravnatelj tadašnjeg Centra za odgoj i obrazovanje u kemijsko-prehrambenoj, poljoprivredno-šumarskoj i zanatskoj djelatnosti, školi čiji su dijelovi bile današnje IV. I V. gimnazija, Obrtnička škola, Obrtno-tehnička škola i Kemijska škola, a potom je radio do mirovine u sada Agenciji za odgoj i obrazovanje.

- Lip život – kazao bi barba Tonći.

Bila je čast živjeti u njegovu vremenu. Veliki zaljubljenik u nogomet otišao je svojim splitovcima, svojoj "rezervi" Tomislavu Braci Iviću i svojem junioru Stanku Špaci Poklepoviću, pa kad bace na balun...