– Ovo je cjepna knjižica bebe i psa. Vidimo se 18. listopada 2026. u Splitu na Rivi u 17 sati. Osobno ću doći podržati hrabre roditelje koji su ovo organizirali, ljude koji misle svojom glavom i samo žele da im se omogući pravo na izbor i ništa drugo. NAŠA DJECA SU NAŠA SVETINJA. Vidimo se 18. listopada 2026. u Splitu na Rivi. To je mogla biti i vaša beba, a što je s ostalim cjepivima?
Ovo je objava u Facebook grupi "Roditelji za djecu", a na toj se društvenoj mreži dijeli i plakat s pozivom na prosvjed u organizaciji istoimene udruge.
Ističu kako je problem to što roditelji ne znaju što ubrizgavaju u svoju djecu te kako im zdravstveni djelatnici ne daju detalje o tome, dok su cjepiva za pse, kako tvrde, detaljnije opisana.
Ovaj će prosvjed sigurno izazvati reakcije jer je riječ o temi koja nailazi na žestoke osude. Što bi se dogodilo da svi roditelji danas odluče ne cijepiti svoju djecu? Ne bi li se kao društvo našli u opasnosti od povratka niza bolesti koje smo iskorijenili?
Cijepljenje djece u Hrvatskoj uređeno je zakonom i nacionalnim programom obveznog cijepljenja. Njegova je svrha zaštititi djecu od zaraznih bolesti koje mogu izazvati ozbiljne komplikacije, trajne posljedice, pa i smrt. Obveza se odnosi na određena cjepiva, dok su neka druga, poput onog protiv HPV-a, dobrovoljna.
Protiv kojih se bolesti djeca obvezno cijepe?
Hrvatski program obveznog cijepljenja obuhvaća zaštitu od tuberkuloze, hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, bolesti uzrokovanih bakterijom Haemophilus influenzae tipa b (Hib), pneumokoknih bolesti, ospica, zaušnjaka i rubeole.
Riječ je o bolestima koje mogu imati ozbiljne posljedice, osobito kod dojenčadi i male djece. Hripavac, primjerice, može izazvati opasne poremećaje disanja kod najmlađih, dok ospice mogu dovesti do upale pluća i mozga. Dječja paraliza može uzrokovati trajnu paralizu, a tetanus teške grčeve mišića i smrt. Hepatitis B može prijeći u kroničnu infekciju te povećati rizik od ciroze i raka jetre.
Cjepiva se daju prema rasporedu prilagođenom dobi djeteta, a neka se primjenjuju u kombinaciji kako bi se smanjio broj uboda. Točan raspored ovisi o važećem programu cijepljenja i zdravstvenom stanju djeteta.
Odluka o cijepljenju ne odnosi se samo na pojedino dijete. Ona utječe i na zaštitu drugih članova zajednice, osobito onih koji su zbog dobi ili zdravstvenog stanja posebno ranjivi.
Ono što je najzanimljivije u cijeloj ovoj priči jest da će prosvjedovati ljudi koji su vrlo vjerojatno u svojem djetinjstvu cijepljeni upravo cjepivima protiv kojih sada prosvjeduju. Vjerujemo da su njihovi roditelji prije 20, 30, 40 ili čak 50 godina njih cijepili svim mogućim, tada preporučenim cjepivima, a da ih pritom nisu ni upitali: "„Dušo, želiš li se cijepiti?". I nije im se ništa dogodilo, a najteža nuspojava koja im se mogla dogoditi jest razvijanje alergije na penicilin.
O prosvjedu najavljenom za iduću nedjelju porazgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Ivom Ivićem, poznatim hrvatskim infektologom, bivšim predstojnikom Klinike za infektologiju KBC-a Split i čovjekom koji je u doba pandemije bolesti COVID-19, zajedno sa svojim kolegama infektolozima te ostalim liječnicima i medicinskim sestrama u splitskoj bolnici, uložio golem napor u suzbijanje i liječenje te smrtonosne bolesti.
– Ja ću prije tog prosvjeda postaviti nekoliko logičnih pitanja svima onima koji prosvjeduju. Prvo me zanima tko bi bio odgovoran ako dijete dobije bolest koja je mogla biti spriječena da je to dijete bilo cijepljeno? Postoji li ičija odgovornost, bilo države ili pojedinca-roditelja koji je donio odluku da ne cijepi svoje dijete, zbog čega je ono, uslijed dobivene bolesti, pretrpjelo teške posljedice ili čak umrlo? Dalje, ako se radi o bolesti koja će se masovno širiti, kao što je bio COVID-19, i ugroziti zdravlje velikog broja stanovnika, odraslih ljudi ili djece, čija će tada biti odgovornost? Hoće li ona biti na državi, koja je morala učiniti sve kako do pojave i širenja takve zaraze ne bi došlo, ali je popustila pred zahtjevom roditelja, ili će odgovorni biti roditelji koji nisu dopustili cijepljenje svoje djece, pa se zaraza opet pojavila, iako smo je mogli spriječiti? – pita se dr. Ivić.
Mnogi su od vas, čitatelja Slobodne Dalmacije, to već i zaboravili, ali prije dvadesetak godina u Hrvatskoj se dogodio slučaj kada dijete nije bilo cijepljeno pa je dobilo ospice, a nakon toga i encefalitis (upalu moždanog tkiva), od kojeg je na koncu i preminulo.
– Vi imate djece koja se zbog svojih osnovnih bolesti i ne smiju cijepiti nekim cjepivima. I sada zamislite da neko zdravo dijete, čiji je roditelj zabranio cijepljenje, dobije zaraznu bolest i prenese zarazu na već bolesno dijete koje se, zbog svoje osnovne bolesti, nije smjelo cijepiti. To već bolesno dijete od te zarazne bolesti može i umrijeti. Tko će tada biti odgovoran? Država, koja je omogućila cijepljenje koje nije obavljeno jer je roditelj to zabranio, ili roditelj zdravog djeteta koje je zarazilo drugo, već bolesno dijete? – zaključuje izv. prof. dr. sc. Ivo Ivić.
Prosvjed je, dakle, iduće nedjelje, a izvijestit ćemo o tome koliko se roditelja okupilo te što će vox populi poručiti onima koji odlučuju o cijepljenju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....