Kuća Šegvić, kako se naziva zgrada na Peristilu, izgrađena je 1964. po projektu Nevena Šegvića, jednog od najznačajnijih hrvatskih modernih arhitekata. Izgradnja je uslijedila nakon brojnih debata i kontroverzija koje su je pratile. No danas je kuća zaštićeni kulturni spomenik, u kojem će biti interpretacijski centar.
– Tek smo počeli s obnovom, napravili smo potpunu restauraciju unutarnjih antičkih struktura. Sad smo u fazi vraćanja izvornih okvira kakvi su bili u Šegvićevu projektiranju, koji su bili puno profinjeniji. To su nam konzervatori naložili. Izvođača smo dobili, ali nešto mu je zapelo s nabavom tih profila. Jer se radi o puno tanjim profilima od ovih sadašnjih. Nažalost, na hrvatskom tržištu nema više tvrtki za tako delikatne poslove kakvi se traže u ovom slučaju – objašnjava ravnateljica Muzeja grada Splita Vesna Bulić Baketić.
Iz Grada su nam potvrdili kako je u prizemlju zgrade planirano otvaranje suvremenog interpretacijskog centra, koji će posjetiteljima približiti nastanak grada iz Dioklecijanove palače, prijelaz iz kasne antike u ranosrednjovjekovno razdoblje, kao i širi kontekst Rimskog Carstva u to doba.
Ova lokacija razlikovala bi se od Muzeja grada i jugoistočne kule Palače, kojima upravlja Muzej grada, po osnovnoj koncepciji. Naime, za razliku od druge dvije, ovo ne bi bio muzej, nego interpretacijski centar koji će sadržavati više multimedijskih sadržaja.
Otkriće nakon čišćenja
– Razlika je u tome što su Muzej grada i jugoistočna kula muzejske ustanove. Tamo će biti izložen muzejski postav s autentičnim izvornim predmetima. To sam htjela sačuvati u našem postavu, zato nismo išli na puno multimedije, nego smo se koncentrirali na arheologiju "in situ" i muzejski predmet. Zato Muzej grada ima ovakav postav gdje su sve isključivo predmeti. Isto je s jugoistočnom kulom, gdje će biti tema lazareta i jugoistočnog kvadranta Palače. Cijela arheologija s Rive je kod nas pohranjena – napominje ravnateljica.
Kao otkriće pokazalo se čišćenje tetrapilona, koji je izgrađen na mjestu križanja carda i decumanusa u unutarnjem dijelu kuće.
– Pronašli smo dekoracije na tetrapilonu koje nisu bile vidljive. Tu su se mijenjale funkcije, bio je caffe, banka, udruga... Nitko nije restaurirao pa je nastao doslovno masni sloj svega. Sad je provedeno lasersko čišćenje i rezultat je sjajan – napominje ravnateljica Muzeja.
Iz Banovine su nam potvrdili da su u prizemlju izvedeni opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi na pločniku, ugaonom pilonu, kanalizacijskom otvoru te stupovima na sjecištu carda i decumanusa. Tvrde da je realizacija samog postava planirana za početak iduće godine. No ravnateljica kaže da bi se u optimalnom scenariju interpretacijski centar mogao otvoriti do idućeg ljeta. Napominje kako imaju cijelu dokumentaciju, projekt i sva odobrenja, uključujući konzervatore, ali profili su specijalni, a ne obična bravarija pa će, kaže, biti sjajno ako ih uspiju dobiti do konca godine.
Kuća koju je projektirao Nevan Šegvić nalazi se na mjestu nekadašnje kuće Aglić, koja je srušena u savezničkom bombardiranju 1944. godine. Glavni konzervator za Dalmaciju Cvito Fisković inzistirao je da se mora izvesti nova zgrada kako bi dimenzije Peristila kao trga ostale nepromijenjene. Također, struka je smatrala da bi valjalo prezentirati antičke slojeve koji su otkriveni u prizemlju.
Pravog natječaja nije bilo, a prijedlozi su bili različiti. Neven Šegvić je 1955. u Slobodnoj Dalmaciji izišao s prijedlogom da se napravi svijetli kubus od željeza i stakla. Prizemlje bi ostavio prohodnim kako bi se poštovala linija rimskih prometnica i da se javnosti pokaže otkriveni pilastar. Na polukatu je predvidio kavanu. No to nije prošlo. Nakon što je gradskog novca ponestalo, kao investitor se 1960. javila "Industrija jadranskog kamena", a projektanti su bili Neven Šegvić i Desa Vrcan (iz Urbanističkog biroa). Ovaj put izvedena je zgrada koja je imala u prizemlju ostakljeni dio, ali gornje etaže bile su popločane, dok je na zadnjoj izveden kosi krov s kupama prema Peristilu.
Zgrada je bila ocijenjena kao kompromis zbog pritisaka konzervatora da se očuva autentičnost lokacije. No Šegvić je uspio izvesti vrlo dobru arhitekturu. Iako je još godinama bilo prijepora. Neki su, čim je 1964. izvedena kuća, izišli sa stavom da je izvorno rješenje kakvo je Šegvić objavio 1955. u Slobodnoj Dalmaciji bilo bolje, odnosno da je trebalo jasno odabrati između modernizma ili tradicije. Drugima je i ovakva kuća bila previše moderna. Trebalo je proći dosta vremena da joj se oda priznanje, a Ministarstvo kulture proglasilo ju je kulturnim dobrom u ožujku 2016.
Kao što je poznato, kroz povijest su se cardo i decumanus suzili zbog gradnji koje su nastajale. Šegvićeva kuća slijedi liniju kasnijih gradnji, ali s prozirnim staklima i tankim metalnim okvirima činila je transparentnu opnu koja ukida dihotomiju između vanjskog i unutrašnjeg prostora. S ulice postaje vidljiva unutrašnjost u kojoj su antički pločnik i stup. Pomak u prostoru od nekoliko metara, koji odvaja sjecište antičkih carda i decumanusa od križanja sadašnjih ulica, govori nam o vremenskom proteku od 1700 godina. Specifičnost Palače kao mutirajućeg organizma jest u njezinim slojevima. Šegvić je kroz "jezik" moderne arhitekture pokazao da se interpolacijom može prezentirati antički sloj baštine.
Promjena stava konzervatora
Godinama su ispred Splitske banke, kroz njezina prozirna stakla, vodiči turistima pokazivali sjecište carda i decumanusa.
U obrazloženju Ministarstva kulture kojim je Šegvićeva kuća proglašena kulturnim dobrom navodi se da neutralnost oblikovanja ove kuće svjedoči o promišljenom pristupu baštini i poštovanju posebnosti mjesta gradnje. Također, ističe se da je "izuzetna vrijednost građevine prezentacija arheoloških antičkih nalaza u prizemlju te jedinstvena vizura na Peristil na posljednjoj etaži, izvorno neopterećenoj pregradnim zidovima, s ostakljenom trakom prozora čitavom širinom pročelja".
Ovo je značajna promjena u odnosu na bivše ponašanje konzervatora. Kakav je odnos bio nekad prema vrijednosti ove kuće i njezinu prezentiranju baštine, pokazuje članak objavljen u "Slobodnoj" iz 2003. Udruga hrvatskih arhitekata, Društvo arhitekata Split i Šegvićeva obitelj tražili su da se vrate prozirna stakla s uskim okvirima kakve je osmislio Neven Šegvić. Naime, povod je bio što je splitski konzervatorski odjel Ministarstva kulture odobrio da banka postavi tamnija stakla, koja su bila i reflektirajuća. Da stvar bude gora, u nevelik prostor banke nepotrebno je stavljen vjetrobran, zapravo jedna ostakljena prostorija koja je dodatno devastirala Šegvićev projekt. Nakon toga više se nije dobro vidio antički pilon, njega je od strane Peristila zaklanjao vjetrobran, dok su zatamnjena stakla sugerirala kako u tom prostoru nema ništa vrijedno pažnje prolaznika-.
Dok je prizemlje bilo u najmu strane banke, bilo im je dopušteno da postave bankomat, koji je zaklanjao pogled na antičke slojeve. Također, banka je proširila svoje uredske stolove do unutarnje strane stakala, što je dodatno otežalo pogled na prezentaciju arheoloških antičkih nalaza. No konzervatori se tada nisu zabrinuli, a ondašnji šef gradske Službe za povijesnu jezgru Goran Nikšić je Udruženju arhitekata uzvratio da se, ako imaju primjedbe, mogu sastati s bankarima pa njima izložiti svoje prijedloge.
To svakako nije dobro leglo revoltiranim arhitektima. Dapače, takva izjava pokazala je da jedna inozemna banka određuje kako će u prostoru pod zaštitom UNESCO-a izgledati njezina poslovnica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....