Kad je s početkom godine u dućane uveden propis da se velikim slovima uz cijene voća i povrća označi i zemlja porijekla, doživjeli smo prosvjetljenje: crno na bijelo pokazalo se ono o čemu se samo šuškalo – da je sve uvozno. Ili gotovo sve.
S oznakom „Hrvatska“ mogu se naći samo sezonski proizvodi. Važnije od onoga što smo ionako znali jest spoznaja da se u našoj državi na veliko i po prihvatljivim cijenama ne proizvodi skoro pa ništa. I da ćemo u slučaju neke velike, globalne nepogode ostati doslovno gladni. Jer pravilo je staro: kad nastane frka u obliku pandemije ili rata, hrana postaje strateški proizvod i ne izvozi se u „zemlje ljenčine“ kao što je Hrvatska.
Iz ovoga smo mogli doznati i kako zemlje s jakom poljoprivredom mogu nuditi svoje proizvode po puno nižim, skoro duplo nižim cijenama nego što su na našim otvorenim tržnicama, koje su uvijek tiha patnja naših kupaca. Koji su uvjereni da je ipak bolje ono što je raslo u hrvatskoj zemlji nego u nekim beskrajnim plastenicima bez sunca i miseca po svijetu.
Vraćaju se "makane jabuke"
A od 1. srpnja novi su propisi zadesili i hrvatske tržnice te donose dobre i loše vijesti. Svakako je dobra da se na banke vraćaju nesavršeni proizvodi: blitva koju je nagrizao kukac kao siguran znak da nije pretjerano „polivana“, gobava karota, što znači da nije zasipana umjetnim gnojem i nalijevana vodom, „makana“ jabuka koja je najbolja za štrudel.
Ono što se dijelu prodavača, koji nisu OPG-ovci nego nakupci, neće svidjeti jest oznaka zemlje porijekla i to napismeno. Taj natpis treba biti velik koliko i oznaka cijene. To je prvi put da država daje regulatornu prednost proizvođačima u odnosu na nakupce. Samo proizvođači koji prodaju vlastiti urod na lokalnim tržnicama mogu koristiti iznimke od tržišnih standarda, dok nakupci i dalje moraju u cijelosti poštovati redovne standarde za robu koju preprodaju.
Jedina nedoumica je što pravilnik navodi „proizvodno područje“ ka županiju u kojoj proizvođač ostvaruje olakšice. Praktično pitanje nije razjašnjeno: može li poljoprivrednik iz Neretve prodavati dinje pod jednakim uvjetima u Splitu i u Metkoviću?
Postoje i kazne: za nepoštovanje propisa o označavanju voća i povrća, koje nadzire Državni inspektorat temeljem Zakona o poljoprivredi, predviđene su kazne od 3.980 do 6.630 eura za pravne osobe te od 660 do 1.320 eura za odgovorne osobe u njima. Osim novčanih kazni, poljoprivredni inspektor može privremeno zabraniti stavljanje robe na tržište sve dok se utvrđene nepravilnosti ne otklone.
Iz komunalne tvrtke Parkovi i nasadi, u čijem je sastavu i odjel Tržnice Split, kažu nam kako su na vrijeme obavijestili najmoprimce banaka na Velikom pazaru i malim kvartovskim tržnicama.
– Svima smo prenijeli usmenu i izvjesili pisanu uputu o novim propisima Ministarstva poljoprivrede koji su stupili na snagu prvog dana srpnja. Time je razrađena uredba EU koja je već zaživjela u trgovinama. OPG-ovcima se ne mijenja puno jer proizvode ono što prodaju, osim što će moći prodavati i malo manje „savršenu“ robu, dok će nakupci morati navesti porijeklo, kako stoji na otpremnom listu, kad, recimo, uzmu proizvode na TTTS-u – kažu nam u Tržnicama.
Nigdje porijekla
Napravili smo subotnji đir po Pazaru. Dan je to kad su prodavači najzadovoljniji. Već oko deset ujutro, prije dnevne žege, banci su poluprazni.
One oznake porijekla nismo vidjeli. Najprije bi se trebale naći na bancima koji prodaju voćke iz cijelog svijeta.
– Stavit ćemo, nama je to normalno. Naravno da banana, avokado i papaja nisu iz Dalmacije. Nama se tu ništa ne mijenja, imamo dosta i hrvatske robe – kaže nam prodavač.
Na većini banaka više nema ni starog dobrog običaja da se barem cijena predoči. Uredni i bezbrižni su samo OPG-ovci. Oni su banke okitili velikim tablama s oznakama, a velik broj njih ima i plastificirane tablice s imenom OPG-a i cijenom.
– Nismo mi to sada stavili, nego to imamo godinama. Naši kupci znaju da je sve ovo naša roba. Piše broj OPG-a, da je hrvatski proizvod, vrijeme proizvodnje i sve ostalo što treba. Uvozili ionako nismo nikad. Trudimo se svoje prodati, a cilj je kvaliteta pa, ako je malo i skuplje, mušterijama ne smeta. A da je netko proizvođač vidiš i po onome što se nudi: većinom sezonsko. Neće liti biti na banku brokule, niti će u četvrti misec biti poma. Evo, sad je stađun od šljiva, tikvica, balancana, njih je najviše – kaže nam Jelica Plazibat iz lijepog kioska Ivin dvor na Nathodniku, koji je godinama odredište onih koji žele više.
Spuštamo se na donji Pazar. Tamo ćakulamo s Ankicom i Antom iz Segeta, iskusnim OPG-ovcima kod kojih ćete uvijek naći samo sezonsko povrće. Ima ga dok se ne proda, nikad previše.
– Svatko tko želi vidjeti naše polje i vrtal uvik je dobrodoša, pa da se uvjeri tko na zemlji radi, a tko ne radi. Evo tablice, natpis, podaci, sve uredno i po propisu. Tako je otkad imamo OPG. Jedino što mi imamo ispod banka je roba za naše mušterije koje dođu oko podne. Mora biti nešto i za one koji vole duže spavat – smije se Ankica.
"Made in Dugopolje"
Malo niže je Ljiljana iz Dugopolja. Kaže da će i ona staviti tablice.
– Meni će na svemu pisati „Made in Dugopolje“! Je l‘ može? Sve je naše. Evo ti što nitko nema: kukuruz, po euro klip!
Penjemo se opet malo gore do Kažimira Ćorića iz Naklica i njegove supruge, koji su OPG-ovci otkad se OPG pojavio, tamo još od 2003. godine.
– U početku si mogao imati OPG samo na svojoj zemlji, a kasnije si mogao i iznajmiti zemlju i to je u redu. S novim propisima nemamo problema. U nas je sve porijeklo domaće.
– A kako će nakupci što dovlače s TTTS-a?
– Napisat će što im piše na papiru odakle je. Ali nije točno da je to neka slaba roba. Na TTTS-u ima puno većih proizvođača čija je roba itekako kvalitetna, ali ne mogu prodavati na Pazaru, recimo ljudi iz Neretve, Vrgorca. Rade isto što i mi, samo naveliko. Tako da, neka reda – kaže Kažo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....