Nema nogometa do stolnog nogometa: od igrača se ne traži iznimna fizička sprema, njime se mogu baviti i debeli i mršavi, mišićavi i koštunjavi, okretni i kilavi. I - nema poraženih

Sve što imam reći o svojim iskustvima s kompjutorskim igrama moglo bi stati u jedan mršavi tweet. Nekoć davno, u danima naše računalne nevinosti, igrao sam Tetris. Koju godinu kasnije, navukao sam se na slovensku inačicu te briljantne dosjetke ruskog programera Alekseja Leonidoviča Pažitnova. Zvala se Fojbe, bila je neka vrsta podstanara na portalu ljubljanskog tjednika "Mladina", a igračima je nudila da, sukladno svojim ideološkim preferencijama, u kraške jame slažu trupla vojnika koje je rigor mortis već doveo u oblike izvornih elemenata Tetrisa. "Koga bomo danes, domobrance ali partizane?", upitala bi igra, a ti si se morao odlučiti između kvislinga i patriota. Ako me pamćenje ne vara, algoritam je dopuštao i all inclusive varijantu igre, kombinirano slaganje leševa...