Svirao je užasno, pjevao još gore. Ali nije ni bilo važno. Nenad Bekavac bio je dio splitske ulice, najčešće Rive i Marmontove kojeg niste mogli ne vidjeti; kao palmu, stup, fontanu, šentadu... Svaki dan, cijeli dan.
Jadan život tjerao ga je svakodnevno na ulicu, na milost onima koji neće posegnuti za takujinom jer čuju pjesmu uz koju su nekoć voljeli, nego da bi pomogli čovjeku u nevolji. Kad biste ušli s njim u priču, shvatili biste da je inteligentan i skočne pameti.
A kako i ne bi, svirao je i pjevao po cijeloj Evropi, gonili su ga odasvud a on se vraćao ili išao dalje, odrapio je i zatvora zbog sitnih prijevara, a najbolje se razumio s psećim društvom koje ga je pratilo bez zamjerke. Kako pas prepozna čovjeka, tako je i Neno mogao škicati čovjeka na deset metara, čitao...