Klima se mijenja, sve više je sušnih razdoblja, toplinskih valova koji itekako utječu na prirodu, pa smo, nažalost, svjedoci požara koji doslovno poharaju ogromna područja, bilo s nasadima, maslinama, vinogradima, bilo borovih šuma ili niskog raslinja i makije.
Štete su goleme, a najave novih klimatskih promjena kojima smo mi – ljudi – uzrok baš i nisu optimistične, pa treba hitro reagirati, nešto mijenjati.
Upravo u tom smjeru organizira se i okrugli stol na temu "Načini i mogućnosti gospodarenja primorskim zemljišnim resursima u cilju prevencije biljnog pokrova od učestalih ljetnih požara". Datum je utorak, 8. listopada, s početkom u 11 sati, u dvorani Digitalna Dalmacija – Tehnološki HUB Splitsko-dalmatinske županije, Ulica Ruđera Boškovića 25 u Splitu, a u organizaciji Splitsko-dalmatinske županije.
Brojni stručnjaci
Pod palicom uvodničara i moderatora prof. dr. sc. Joze Rogošića, panelisti će pokušati dati odgovore i eventualno ponuditi rješenje za ovu problematiku. A oni su: Nediljko Dujić, predsjednik Uprave Društva Hrvatske šume d.o.o., Krešimir Žagar, direktor sektora za šumarstvo Društva Hrvatske šume d.o.o., prof. dr. Jozo Rogošić, Sveučilište u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, prof. dr. Ante Kasap, Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zavod za spec. stočarstvo, prof. dr. Frane Strikić, Studij mediteranske poljoprivrede, Sveučilište u Splitu, dr. sc. Lukrecija Butorac, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, Slavko Tucaković, glavni vatrogasni zapovjednik Republike Hrvatske, i dr. sc. Dean Ban, ravnatelj Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.
U fokusu rasprave bit će mnoge teme i pitanja, od toga kakva je praksa u SAD-u, Australiji i drugim razvijenim mediteranskim državama što se tiče prevencije u zaštiti biljnog pokrova od požara, do prijedloga uvođenja monitoringa procjene stanja opasnosti od izbijanja požara na pojedinim šumskim i pašnjačko-šumskim sastojinama, te iznošenja stavova o tome da Hrvatske šume d.o.o. ostvare ugovore sa stočarima koji bi držali/napasivali stoku određeno vrijeme u zaraslim šumskim i pašnjačko-šumskim sastojinama. Naime, svi znamo kako stoka koristi prizemno raslinje za ispašu, za brst, te bi na taj način smanjila/eliminirala opasnost i rizik od požara. Prijedlog je da se za takvu uslugu OPG-u treba osigurati transport stoke, uz određenu novčanu naknadu, što je već uhodana praksa gospodarenja u Francuskoj.
Neuređene površine mamac za vatrenu stihiju
Panelisti će razmjenjivati iskustva o tome koliko neodržavane i neuređene poljoprivredne površine, rubovi parcela i putova doprinose opasnosti od požara, a eklatantan primjer imali smo i tijekom dva velika šumska požara u Žrnovnici 2017. godine i ovog ljeta, kada je ista parcela, istog vlasnika, ostala "netaknuta" od vatrene stihije iz prozaičnog razloga – vlasnik je svoju parcelu uređivao, brinuo se o njoj!
Jedna od tema za raspravu je i kontrolirano paljenje neuređenih i zaraslih pašnjačkih i poljoprivrednih površina tijekom zimskog razdoblja: da ili ne? Postavit će se pitanje i o držanju koza, što je nekada bilo zabranjeno, pa će se razmatrati čine li koze uistinu štetu šumskom pokrovu. Upitat će se paneliste i o stavu o uvođenju termina "poljsko-šumsko gospodarenje“ (engl. Agroforestry) i "silvopastoral" – ispaše u šumskim i pašnjačko-šumskim sastojinama, kao i mišljenje o osnivanju Centra u okviru JP-a Hrvatske šume, koji bi poticao multidisciplinarnu suradnju šumara, stočara, agronoma i ekologa, odnosno prirodoslovnih stručnjaka.
Svjedoci smo, a što je potvrđeno nizom primjera, da je naš planet zahvaćen "globalnim klimatskim promjenama". Ovogodišnje ljeto, popraćeno dugom sušom i žegom, rezultiralo je brojnim požarima i opožarenim površinama pa se, naravno, postavlja pitanje jesmo li mi kao država spremno dočekali ovogodišnju, kao i prošlogodišnje sezone ljetnih požara i jesmo li se preventivno pripremili kako bismo barem dijelom obuzdali divlje i sve učestalije požare.
Odgovor je, svakako: ne u dovoljnoj mjeri.
Iskustvo drugih zemalja
Stoga će i ovo druženje stručnjaka u prvom redu skrenuti pozornost na poduzete mjere i praksu koje se provode u drugim razvijenim mediteranskim zemljama, od kojih bismo i mi trebali nešto naučiti i napokon početi i primjenjivati.
Što se, pak, teritorijalnog područja tema okruglog stola tiče, one obuhvaćaju jadransko područje Republike Hrvatske, koje zahvaća sedam županija: Istarska, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska. To je prostor koji čini 34 posto teritorija Republike Hrvatske.
S obzirom na prirodne značajke, načine gospodarenja i iskorištavanja šumskih i poljoprivrednih potencijala, Republiku Hrvatsku možemo podijeliti u dvije osnovne ekološke i biljno-geografske cjeline. Prva je kontinentalno i brdsko-planinsko područje Hrvatske, koje karakteriziraju nizinske šume hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), brdske šume hrasta kitnjaka (Quercus petrae L.), te smrekove (Picea abies), jelove (Abies alba) i bukove šume (Fagus sylvatica), rasprostranjene na većim ili manjim brdovitim i planinskim područjima Hrvatske. Te drvenaste vrste ujedno imaju i najveću gospodarsku vrijednost šumskog područja. S biljno-geografskog gledišta, u kontinentalnom području Hrvatske jasno se raspoznaju šume, pašnjaci, oranice i livade.
Neprohodna vegetacija
Za razliku od kontinentalnog dijela, jadransko područje Hrvatske obuhvaća svega 16 posto obradivog zemljišta, dok preostalo zemljište (84 posto) prekriva eumediteranska prirodna vegetacija, koju karakteriziraju vazdazelene mediteranske šume i makija hrasta crnike (Quercus ilex), te listopadne submediteranske šume hrasta medunca (Quercus pubescens) s bijelim grabom (Carpinus orientalis) u nižim područjima, kao i hrasta medunca (Quercus pubescens) s crnim grabom (Ostrya carpinifolia) na višim položajima.
Osim toga, cijelo područje jadranskog primorja karakterizira niz prijelaznih degradacijskih šumskih i pašnjačko-šumskih stadija vegetacije, koji predstavljaju paraklimaks vegetacije, kao što su: šumarci, šikare, šibljaci i dračici submediteranske listopadne vegetacijske zone, te vegetacija makije i gariga ili bušika eumediteranske vazdazelene vegetacijske zone, koje sadržavaju mnoštvo biljnih vrsta s visokim koncentracijama eteričnih ulja i smola koje su lako zapaljive te predstavljaju stalnu opasnost od požara.
Ujedno u primorskim "otvorenim šumama" submediteranske i eumediteranske vegetacijske zone javlja se prizemni sloj grmolikog raslinja, suhe neiskorištene trave i zeljastog bilja. Takva struktura vegetacije povećava opasnost i rizik od požara koji se u takvoj gustoj i neprohodnoj vegetaciji nezaustavljivo širi, te iz godine u godinu nastaju sve veći problemi i štete.
Te se svi slažu kako su nekontrolirani požari jedan od najvećih problema upravljanja zemljišnim i biljnim resursima u jadranskom području Hrvatske.