Ako ste bili samac 2009. život vam je bio lakši nego onome koji je samac 2026. Ne možda zbog toga kakve ste bili sreće u ljubavi, već zbog financija o kojima ovdje govorimo.
Ukoliko ste imali medijalnu plaću mogli ste kupiti stan, danas to nije moguće zbog zakonske zaštite koja zabranjuje da vam se ovrhom onemogući iznos koji je potreban za život. Ranije je bilo lakše doći do kredita koje su lihvarske banke davale s kamatama od 7 posto. To znači da je na ime visoke kamate trebalo banci otplatiti skoro jedan stan. Ali, stanogradnja je u to vrijeme cvjetala po Žnjanu i Pazdigradu, premda još nije bilo eksplozije turizma. No, današnjim obiteljima s dvije prosječne plaće je postotak slobodnog novca koji preostaje nakon što plate sve troškove značajno manji jer su cijene stanova daleko veće, iako su kamate nešto niže. To otežava dobivanje kredita, kao i kvalitetu života, jer dobiju li dopuštenje banke moraju toliko stisnuti pojas da trebaju pažljivo disati kako ih ne bi "kolpalo".
Godine 2009. mjesečna rata na 30 godina za stan na Žnjanu iznosila je oko 600 EUR, gutala je oko 40 posto proračuna dviju prosječnih plaća, koji je tada iznosio nešto manje od 1.500 eura. Danas bi rata za stan na Žnjanu od 60 kvadrata bila toliko skupa da je pitanje bi li banke prosječnoj obitelji dozvolile podizanje kredita. Obitelji s dvoje djece danas je otežano dobiti kredit bez početnog učešća (pologa) ili sudužnika, jer zakonski propisi o Ovršnom zakonu štite veći dio plaće od zapljene.
Međutim, obzirom da su troškovi najma u Splitu ekstremno visoki, obitelj teško stigne ostvariti znatniju uštedu s kojom bi osigurala novce za polog. Ako nađe sudužnika, onda takav pristaje da će plaćati kredit ako ga ta obitelj ne bude mogla otplaćivati, a kupnja auta mu je ograničena do iznosa koji određuje banka da se ne optereti zaduženje. Ovdje dolazimo do razloga zašto je bilo 2009. lakše kupovati stan. Iako su kamate onda bile više, a plaće niže nego danas. Zbog jeftinijih troškova života bilo je lakše uštedjeti za polog, a bili su i manje rigorozni uvjeti za kreditno zaduženje pa se lakše podizalo kredite.
Preko rasta cijena nekretnina može se pratiti podjela Splita na skupe gradnje koje su na istočnim i jugoistočnim dijelovima (Žnjan, Trstenik i Duilovo), te jeftinije na sjevernim i rubnim dijelovima (Brda, Neslanovac, Kamen, Stobreč i Mejaši). Ove razlike pokazuju segregaciju stanovništva, razdvajanje po ekonomskoj moći. Ne bi bilo neobično da onaj koji ima više novca može kupiti bolju nekretninu kad ne bi bilo mešetarenja s nekretninama i pranja novca.
Nakon što se pojavio masovni turizam Split je postao jedan od neslavnih rekordera po rastu cijena i nedostupnosti stanova, ne samo u Hrvatskoj, već i Europskoj uniji. Nalazi se u samom vrhu Europe, dijeleći prvo mjesto s Lisabonom po omjeru cijena nekretnina i godišnjih primanja kućanstva.
Prema analizi Euronewsa, omjer cijene i prihoda koji je veći od 10 smatra se znakom opasnosti, dok je u Splitu taj omjer iznad 18,7. Drugim riječima, prosječnom kućanstvu trebalo bi 19 godina da kupe stan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....