Ne bacamo samo plastiku u pogrešan spremnik. Bacamo i novac, vrijeme i šansu da Split bude čišći: lijenost je presudna

Volimo reći da je Split najljepši grad na svitu. Manje volimo napraviti nekoliko dodatnih koraka do pravog spremnika za otpad.

Naizgled sitnica. U praksi razlika između plastike koja će završiti u reciklaži i plastike koja će nekome zadati dodatne sate posla, povećati troškove i usporiti cijeli sustav gospodarenja otpadom. Dok obilazimo Reciklažno dvorište Kopilica i pratimo put plastike od spremnika do oporabitelja, postaje jasno da najveći problem nije sustav. Problem smo, vrlo često, mi.

Priča o plastici ne završava onoga trenutka kada je ubacimo u spremnik. Tek tada zapravo počinje. Najprije ga prikuplja "Čistoća", zatim odlazi u sortirnice kod oporabitelja, gdje se razvrstava prema vrstama, a potom, ako zadovoljava uvjete, vraća se u proizvodni proces.

No taj put nije ni brz ni jednostavan.

Reciklaža plastike

– Plastika se dijeli na više vrsta, a svaka se obrađuje drugačije. Neke vrste plastike više se ne mogu oporabiti, a neke mogu i više puta. Mi prikupljamo sve vrste plastike, osim ambalaže koja se vraća kroz sustav povratne naknade, i predajemo ih ovlaštenim oporabiteljima – objašnjava Lukša Regjo, voditelj Ureda direktora "Čistoće" Split.

Da je riječ o puno složenijem procesu nego što se čini na prvi pogled, najbolje pokazuje jedan sasvim običan predmet – plastična boca.

– Boca je sastavljena od više vrsta plastike. Sama boca je jedan materijal, čep drugi, a naljepnica treći. Sve to kasnije treba razdvojiti. Kad bi se zajedno rastopilo, dobili biste materijal koji više nije kvalitetno iskoristiv. Zato je oporaba plastike jedan od najzahtjevnijih i najskupljih procesa – kaže Regjo.

Upravo zbog toga najveći problem nije količina prikupljene plastike, nego ono što se među njom često nađe.

Pelene, ostaci hrane, tekstil, miješani komunalni otpad...

Sve ono što nikako ne bi smjelo završiti u žutom spremniku.

– Kad u spremniku za plastiku završi miješani komunalni otpad, oporabitelj ga mora dodatno izdvajati. To znači dodatni rad, dodatne troškove i sporiji proces. Cijeli postupak postaje skuplji – ističe Regjo.

A taj račun na kraju ne plaća netko drugi.

Plaćaju ga građani.

Pritom razbija jednu od najčešćih zabluda.

– Dugo se govorilo da će, što više odvajamo, gospodarenje otpadom biti jeftinije. To nije istina. Reciklaža košta i uvijek će koštati. Zaštita okoliša nije besplatna. Ali što smo svi zajedno više disciplinirani, ako pravilno odvajamo otpad i ne miješamo različite vrste, cijeli sustav postaje manje skup. To je velika razlika. Ako ćemo se ponašati neodgovorno i sebično, onda ništa ne možemo očekivati – objašnjava.

Lijenost je presudna

– Ljudi griješe jer sve bace u jednu vreću, a onda nju u pogrešan spremnik. A spremnici su jasno označeni bojama i na svakome piše što u njega ide. Ljudi se jednostavno ne žele informirati. Ne žele čitati. Ne žele vidjeti. Na našim mrežnim stranicama imaju sve detaljne upute. Na svakom računu "Čistoće" na poleđini piše koga se može zvati za koji otpad, kada se odvozi glomazni otpad, na koji se način prijavljuje glomazni otpad. Ljudi su obaviješteni 12 puta godišnje – naglašava Regjo.

Na raspolaganju im je i Reciklažno dvorište Kopilica, kao i ostala tri reciklažna dvorišta na području Splita: Pujanke, Orišac i Karepovac, gdje mogu besplatno odložiti više od 70 različitih vrsta otpada.

Ondje završava ona kruta plastika koja ne stane u kućni spremnik: stare plastične stolice, vrtni stolovi, dječje kadice, gajbe, igračke i brojni drugi glomazniji predmeti.

Dolazak je jednostavan. U to smo se i sami uvjerili kada je tijekom našeg obilaska u reciklažno dvorište stigao stariji gospodin.

Automobilom je stao na vagu, dobio kratke upute djelatnika do odgovarajućeg spremnika – nekoliko minuta posla i otpad je završio ondje gdje treba. I to besplatno. Ograničenja, doznajemo, postoje samo za građevinski otpad i automobilske gume.

– Kad bih ljudima rekao da će sve ono što ubace u pogrešan spremnik navečer morati odnijeti kući, siguran sam da bi svi odjednom znali gdje ide plastika, a gdje papir – kroz osmijeh kaže glavni poslovođa Ivan Parčina.

Ljudi misle "ne radi se ništa". Radi se, ističe Regjo, i ima tu posla.

Iza jednog ispražnjenog spremnika stoji cijela logistika bez koje sustav ne može funkcionirati. Dodaje kako jedan neodgovorno napunjen spremnik "pod okriljem noći" može poremetiti cijeli raspored odvoza.

– Imamo unaprijed određene rute. Ako se preko noći napuni spremnik koji nije bio planiran za pražnjenje, moramo slati dodatni kamion. To znači da se mijenja cijeli raspored i negdje drugdje kasnimo – objašnjava.

Stiže novi sustav

U "Čistoći" već pripremaju sljedeći korak. Plan je postupno ukloniti metalne kontejnere s ulica te ih zamijeniti polupodzemnim spremnicima ili, ondje gdje to nije moguće, postojeće spremnike zatvoriti.

Građani će ih ubuduće otvarati karticom ili digitalnim kodom, a svaki će korisnik biti vezan uz spremnik u svojem kvartu. Time će se, objašnjava Regjo, spriječiti odlaganje otpada u drugim kvartovima i omogućiti pravedniji obračun usluge.

Račun se više neće temeljiti samo na paušalu, nego i na broju korištenja spremnika za miješani komunalni otpad. Papir, plastika i biootpad i dalje će se odlagati besplatno.

– Ne možemo mjeriti je li netko bacio pet ili 40 kilograma otpada, zato će se pratiti broj otvaranja spremnika. Svako otvaranje tretirat će se kao jedna prosječna vreća otpada. Nekad će netko baciti manje, nekad više, ali cilj je spriječiti da se spremnik otvara zbog sitnica, poput jedne kutije cigareta. Logika je jednostavna: što više odvajate, manje vam ostaje miješanog komunalnog otpada i manje ćete koristiti taj spremnik, a samim time imat ćete i manji račun. Time želimo potaknuti građane da pravilno odvajaju otpad – objašnjava Regjo.

Novi spremnici imat će i senzore koji će pratiti njihovu popunjenost pa će kamioni izlaziti na teren tek kada budu gotovo puni, umjesto prema unaprijed određenom rasporedu.

Svaki kilogram plastike koji završi u oporabi znači jedan kilogram manje otpada na odlagalištu.

– Ako želimo da Split ostane grad u kojem je ugodno živjeti, onda odgovornost počinje upravo ovdje. Ne velikim riječima, nego običnom plastičnom bocom koju ćemo baciti u pravi spremnik – zaključuje Regjo.