"Domaći limuni s Brača, tretirani samo kišom. S obzirom da nitko tamo ne živi, ne vodimo brigu o agrumima, što priroda pokloni. Sorta, kažu Bračani, ‘klasika‘ starinska, stabla su 30 godina stara, ako kome što znači. Kilogram 3 eura". "Prodajem domaći limun... Cijena 3 eura. Postoji i mogućnost dostave.
Za više od 5 kg cijena je nešto niža - 5 kg za 10 eura". "Prodajem domaći limun, cijena 2 eura. Lokacija Kaštela, potrebno osobno doći na adresu". "Prodajemo domaći limun, neprskani, prvoklasni, tanke kore sorta Meyer (kg/2 eura). Šaljemo na kućnu adresu"...
Virtualni oglasnici, i ne samo oni na webu, prepuni su ovakvih oglasa u kojima se, uobičajeno za ovo doba godine, nudi "domaći, neprskani limun". Iako je u listopadu takav po Facebook grupama bio nuđen i za četiri eura po kilogramu, cijena mu sada, ovisno o financijskim apetitima ponuditelja i sorti (debljina kore, sočnost) varira od 2 do 3 eura. Istodobno se uvozni ‘bio limun‘ u jednom poznatom trgovačkom lancu trenutno nudi u pakiranju od pola kilograma po cijeni od 0,99 eura (7,46 kn). Kilogram, dakle, stoji 1.98 eura (14.92 kn).
Ipak, koliko god bio ‘bio’, kora mu, jer je premazana silikonom, nije upotrebljiva, podsjeća Višanin Slavomir Raffanelli Tjonta, najpoznatiji hrvatski uzgajivač ekološkog limuna, upozoravajući domaćice koje samo što nisu počele s pripremom blagdanskih slastica, kojima je onaj ’gratani’ neophodan.
- Na svakoj od tih kutija koje dođu iz uvoza piše da kora nije za upotrebu. Ali što rade naši trgovci?! Pakiraju ga u manjim količinama u one mrežaste vrećice, svi to rade, nalijepe etiketu ‘bio’, a kupci ne čitaju niti razmišljaju što je od njega moguće iskoristiti. Bitno im je da piše ‘bio‘. Inače, ekološki limun kod nas imaju samo tri, četiri proizvođača.
Od svega ostalog na tržištu moguće je iskoristiti samo plod - kaže, između ostalog, i vlasnik ekološke plantaže citrusa ponad viškoga Kuta, najveće s ove strane Jadrana, koju održava sa sinom Antom. Mukotrpan je to, kaže, posao jer ako želite imati eko certifikat onda morate raditi i po eko standardu, koji u pravilu rezultira znatno manjim prinosima. Dođe, primjerice, mušica i uništi mu pola uroda naranče...
- Zato ekološki proizvod mora biti 100 posto skuplji, jer je urod upola manji - objašnjava Raffanelli pa se referira na trenutne cijene ‘neprskanog limuna‘ iz oglasnika.
- Minimalna cijena kilograma limuna iz ekološke proizvodnje, a to znači da svatko tko ga tako reklamira i prodaje za njega mora imati ekološki certifikat, je 2,20 eura i ide do 2,50 eura. Svaki koji ga nema nije ekološki i zato je 3 eura po kilogramu za njega nerealna cijena. To je lupeština...
Proizvođač nije onaj koji ima jedno stablo, to je za njegovu upotrebu. Uostalom, kako vi kao kupac znate da ga netko, tko vam ga kao takvog prodaje, nije kupio na TTTS-u ili u nekom dijelu Neretve gdje je prisutno zagađenje i onda vam ga nudi kao vlastiti?
Što ako, primjerice, nakon konzumacije takvog limuna dobijete osip ili grčeve? Zna se što je ekološka proizvodnja, kontrole se provode dvaput godišnje... Ljudi rade svašta, no, s druge strane, svakom na izbor - kaže Slavomir Raffanelli. Za plasman svog limuna se ne boji, ljudi, veli, znaju što i kako radi, uhodana je to i već godinama uigrana suradnja na relaciji proizvođač-kupac, no isto tako ne može ne primijetiti čime se sve neki služe, čak i na njegovu otoku.
- Prodaju na Facebooku kao vlastiti limun, a nemaju nijedno stablo. Odu, recimo, u Komižu, plate ga tamo po 10 kn, a onda prodaju za 25 po kilogramu. Tako rade i s maslinovim uljem, medom... Varaju ljude – ljuti se viški proizvođač ekološkog limuna.
Realna cijena kilograma onog neekološkog je, upućuje nas Slavomir Raffanelli, 1,50-1,90 eura, ali i njome trgovci mute vodu.
- Uvoze lanjski limun pa ga sada, na akcijama, prodaju po 6, 7 ili 8 kuna kako bi uništili nas male proizvođače, a ljeti mu drže cijenu 25 kuna. Ali to je već neka druga tema.
