- Osvanula je vedra i sunčana subota 3. lipnja 1944. Na improviziranoj tržnici (stari Pazar već je bio razoren) uz sjeverni zid Sv. Dominika i dijelu Hrvojeve ulice, poljoprivrednici iz okolice bili su dopremili obilje tamnocrvenih trešanja i ponešto poljoprivrednih proizvoda. Na obližnjem prostoru, uokolo Crkve sv. Duje i Peristila, preprodavalo se polovnu odjeću, obuću, rubeninu i ostale kućne potrebštine...
To je privuklo veliki broj izgladnjelih Splićana koji su se nadali nabaviti malo svježeg voća i povrća. Među njima zatekao se s majkom i autor ovih redaka. Dok smo se divili prekrasnim tamnocrvenim trešnjama ni u snu nismo mogli pomisliti da će se sav taj prostor do nekoliko minuta pretvoriti u sablasnu klaonicu ljudi i zaprežne stoke...
Bili smo tek napustili tržnicu kroz stara Srebrena vrata i krenuli Krešimirovom ulicom put Pjace, kada se začula huka zrakoplova. Sirene se još nisu ni oglasile, a već su zapraskale prve eksplozije. Sunce su zamračili crni oblaci dima i prašine... - stoji, između ostalog u zapisima Frane Barasa, koji je i sam preživio oviu strahotu.
Danas se, naime, obilježava tužna 80. godišnjica najpogibeljnijeg ombardiranja Splita i okolice u Drugom svjetskom ratu. Split se tada, nakon kapitulacije Italije i kratkotrajne partizanske vlasti, nalazio u rukama njemačkih snaga.
Na Split je toga 3. lipnja 1944. palo više od 600 bombi, a malo koja ulica u centru nije bila razorena. U bombardiranju je stradalo 227 ljudi, a srušena je 121 kuća.
Split je, osim ovog, doživio još tri saveznička bombardiranja i to 5. prosinca 1943. kada je poginulo 110 građana, 3. siječnja 1944. živote je izgubilo dvadesetak Splićana, te 29. lipnja 1944. kada je živote izgubilo tridesetak građana, od kojih samo u rodu Krstulovića 13 članova obitelji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....