Vatrogasci su jutros za HRT rekli kako nema više opasnosti ni za raketnu bazu u Žrnovnici. Naime, plameni jezici su se približili bazi.
- Također, čitavo vrijeme uz vatrogasce na terenu su djelatnici Jedinice specijalne i interventne policije kao potpora i to na području uz raketnu bazu s obzirom na potrebu nadzora i usmjeravanja prolaska vozila mještana unutar zone ograničenog prometa - navela je policija.
Požari su u više navrata prijetili bazi, poput primjerice 2011. kada je vatra i ušla u bazu. U MORH-u su tada za Večernji rekli da stvarne ugroze za rakete uskladištene duboko ispod zemlje nije bilo.
– Raketno naoružanje i oprema skladište se u tipiziranim podzemnim skladištima, potkopima vojarne „Sv. Jure“ Žrnovnica. Podzemna skladišta projektirana su i sagrađena prema svim sigurnosnim propisima, a ulaz u podzemna skladišta zaštićen je neprobojnim vratima otpornim na djelovanje eksplozije i vatre - kažu.
U MORH-u dodaju da požar nije ugrozio raketno naoružanje i opremu te da je tada opožarena samo manja površina niskog raslinja i žbunja. Bazu su branili pripadnici HRM-a koji su stacionirani u bazi i 50 pripadnika kopnene vojske.
A što da je vatra zahvatila zgrade, tunel...?
– Ugrožene bi bile samo vanjske stambene i upravne građevine, a sigurnost raketnog naoružanja i opreme ne bi bila smanjena – tvrde u MORH-u.
Uz odobrenje zapovjedništva HRM-a, Glavnog stožera OS-a i Vojnosigurnosno-obavještajne službe, ‘Slobodna ‘je 2011. ušla u taj 24 satni čuvani objekt koji se uvukao duboko u brdo Markovača.
Vodič nam je bio poručnik bojnog broda Neven Pejković koji je zapovijedao ovim strateškim vojnim objektom kojemu nema sličnog na istočnoj obali Jadrana.
- Nema ni teoretske šanse da vatra izvana prodre unutar potkopa - rekao nam je tada Pejković.
Mrežu tunela, brojne prostorije, kao i same rakete, zbog sigurnosnih razloga nismo smjeli fotografirati. No, čuli smo da su prostori opremljeni za potpunu hermetičku izolaciju od vanjskog svijeta u slučaju biokemijskog napada. Udar dubinskih, penetrirajućih aviobombi ili čak atomske bombe snage 20 kilotona, objekt ispod dinaridnih stijena ne mogu ni okrznuti, a kamoli nanijeti ozbiljniju štetu. Ukupna površina podzemne baze, koja raspolaže s radionicama, skladištem goriva, spavaonicama, kuhinjom, sanitarnim čvorovima, golemih je 7 i pol tisuća četvornih metara.
Ako vam je teško vizualizirati kolika bi to površina bila, pokušajte zamisliti, primjerice, poljudski stadion ukopan u utrobu Marjana. - Od ukrcajno-iskrcajnog dijela do prostorije gdje su rakete, dijele nas dugi tuneli i četvera teška vrata. Kompletan objekt čuvan je 24 sata. U blokovima gdje su rakete, razni alati, instrumenti i elektronički uređaji, podovi od grafita sprječavaju izbijanje statičkog elektriciteta. Električne instalacije također su napravljene da onemogućuju izbijanje statičkog elektriciteta, odnosno nema iskrenja koje bi moglo isprovocirati zapaljenje.
Sve te prostorije imaju toplinske i dimne senzore. Rakete i elektronički uređaji su pod posebnom halonskom protupožarnom zaštitom. Baza ima vlastiti hidroforsku mrežu koja se napaja iz rijeke Žrnovnice. Svaka se prostorija u slučaju požara može zatvoriti te izolirati na način da se spriječi dotok zraka i energije. Svakog ponedjeljka radi se kompletni tehnički pregled objekta, raketa i MOL-ova, a redovito imaju i protupožarne vježbe.
Bilo je nekoliko vojnih delegacija iz NATO-a. Svi su oni impresionirani izgledom i očuvanošću objekta.
Protubrodske rakete RBS-15B koje se čuvaju i servisiraju u Žrnovnici najpreciznije su i najmoćnije oružje koje HRM trenutačno ima.
Od trenutka izdavanja zapovijedi do postavljanja raketa na mobilni obalni lanser, koji potom može djelovati, potrebno je 45 minuta.
Rakete održava i servisira školovani kadar, od strojara, električara do pirotehničara. Dio kadra znanja je stekao u bivšoj JNA, a dio na školovanju u Švedskoj gdje su rakete proizvedene. Od 6 do 12 mjeseci potrebna je obuka u bazi za rad na raketama. Zapravo, stjecanje znanja nikad ne prestaje, jer i nakon što pojedinac dobije ovlaštenje za samostalno obnašanje ustrojbene dužnosti, učenje se nastavlja-pojašnjava nam poručnik Pejković.
Kada su hrvatski vojnici preuzeli raketnu bazu od JNA 1991., u njoj su zatekli 50-ak raketa RBS-15B, tada najsuvremenijih krstarećih protubrodskih projektila švedske proizvodnje.
Inače, između 15. i 16. rujna 1991. u noćnim satima samostalna satnija sveti Jure izvela je iznenadnu vojnu akciju kojom je zauzela najznačajniji objekt bivše JNA/JRM - Raketnu bazu u Žrnovnici. Objekt je prešao u ruke HV-a u cijelosti. Zaplijenjena je veća količina naoružanja - streljiva i opreme. Naravno, najznačaniji je švedski raketni sustav RBS-15B. Kad su u JNA saznali da je baza u rukama Hrvatske onda su i povukli brodove. Naime, iz te raketne baze mogao se gađati bilo koji brod JNA i to na čak 80 km. Spomenimo i da je zarobljena kompletna posada objekta, ali nije bilo žrtava.
Navodilo se i da su u tunelu ispod brda Markovača uskladištene bile i stotine protubrodskih raketa P-15, P-20, kao i protuavionske RZ-13, sve sovjetske proizvodnje, a koje su činile naoružanje za fregate i raketne čamce JRM-a.
- Maštu raspiruju i objekti na otocima o kojima se gotovo ništa ne zna. I na području bivše Jugoslavije bilo je objekata koji su se smatrali vrlo tajnima. Među njima su i Korešnica i Žrnovnica nekad poznata pod kodnim nazivom Objekt 182. Radilo se o prostorijama vojno-pomorske oblasti JNA, građenima od 50-ih do 80-ih godina. Stanovnici tog područja blizu Splita govorili su o " helikopterima koji nestaju u brdu". Na tom teritoriju pokraj Splita postojala su, vele, dva podzemna objekta bivše JNA. Jedan je bila mornaričko-tehnička raketna baza na lijevoj obali rijeke Žrnovnice, u kojem su ispitivane protubrodske i protuzračne rakete, a s desne strane rijeke nalazio se operativni centar Komande VPO-a. No, za razliku od vojnih baza u SAD-u i Rusiji, ovdje nije bilo glasina o izvanzemaljcima - navodio je Večernji.
