Mogla je biti tragedija, ali nije. Dapače, pretvorila se u toplu, najljepšu ljudsku priču koja je na kraju za cijeli život spojila dvije obitelji. Onu Dragice Lemešić, poznate radijske novinarke, doajenke splitskog studija HRT-a, supruge bivšeg Hajdukovca Marina Lemešića, majke poznatog jedriličara i morskog vuka Lea.
I mladog vatrogasca iz Pakoštana, 18-godišnjeg Ivana Vučkova poznatog po tome što je u noći strašnog požara koji je danima pustošio Milnu na Braču, Dragicu iscrpljenu i onemoćalu izvukao iz mora i spasio joj život. Nije joj samo spasio život, već je i u svoj život uveo, do bračkog egzodusa posve nepoznatu obitelj, koja mu nikada neće zaboraviti što je za njih učinio.
Kada je sve prošlo, kada se Dragica nakon oporavka u splitskom KBC-u digla na noge, prvo što je odlučila napraviti bilo je vezano uz Ivana.
Ivan je došao u Split na njen poziv. Upoznala ga je sa svojim bliskim ljudima, provela ga našim gradom u društvu Nade Šurjak, velike joj prijateljice, doajenke hrvatskog televizijskog novinarstva, kako kaže Dragica, tijekom boravka u splitskom KBC-u, bolničke joj glasnogovornice.
Bio je tu i prof. Tonči Šitin, te prof. Ilija Protuđer, nakladnik u čijem će izdanju izaći i autobiografija koju polako privodi kraju. U njoj će se naći i njen heroj Ivan, kojeg je Dragica prigrlila kao novog člana obitelji. Susret je prošao vrlo emotivno, došao je kao kruna priče sa sretnim krajem, bolno začete u vatrenoj bračkoj noći.
Nije dobro počelo, ali srećom, dobro se završilo.
Nezgodan pad i borba za život
– Da nije bilo Ivana koji je čuo moje krike, ja sada više ne bih bila tu. Imala sam tu nesreću da sam se prilikom izlaska s broda na mul poskliznula, i u padu u more udarila glavom o beton. Srećom, uhvatila sam se za konope na kojima sam 45 minuta bespomoćno visjela. Mislila sam, gotovo je.
A onda je u jednom trenutku moje vapaje čuo Ivan, moj heroj, i izvukao me. Sjećam se samo da su me on i kolega mu umotali u jedro i tako me prenijeli u vozilo koje me odvelo u spas.
A što da vam kažem, što reći nakon tog čina? Ivana doživljavam kao sina i želim da ga jednom, kada mene ne bude, moj sin Leo i moji unuci uvijek drže kao nekoga tko je član naše obitelji. Spasio mi je život, ono najvrijednije što imamo – ispričala nam je Dragica.
Ivan je u Split doputovao u pratnji djevojke Mije koja je pritom otkrila kako su u njihovu kraju svi presretni onim što je na Braču napravio. Otkrila je tada, kako Ivana gdje god dođe, čak i na naplatnim kućicama prepoznaju i nazivaju herojem. A tek mu je 18, tek je kročio u život, i već kao mladi vatrogasac pokazao kakva se ljudina u njemu krije.
– Dar koji mi je on dao veći je od svih. To je dar života i na tome sam mu do neba zahvalna. Ali taknulo me još nešto. U svemu tome on mi je na naš splitski susret donio i pregršt darova. Zamislite vi koliko je to jedan pristojan, drag, divan, tako dobro odgojen mladi čovjek.
Ali ono najvažnije, darovao mi je novo rođenje, donio nam je radost ulaska u obitelj kao još jednog našeg člana. Do kraja života s njim ću održavati vezu. On je sada naš – kazala nam je raznježena Dragica.
Život piše romane, život vezuje ljude, i kada je najteže daje iskru nečeg višeg od svega. Nadu u ljude.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....