U veljači 2026. godine tvrtka "Žnjan", koja je u stopostotnom vlasništvu Grada Splita, raspisala je natječaj za trogodišnje održavanje okoliša na gradskim zemljištima. Na natječaj se javila i tvrtka "Cvjetko", u vlasništvu Vice Mihanovića. Upravo je njezina ponuda od 903 tisuće eura izabrana kao najpovoljnija. Bila je pritom značajno jeftinija od jedine druge ponude. Razlika je iznosila čak 263 tisuće eura. Odluka o odabiru donesena je krajem travnja, a "Žnjan" i "Cvjetko" ugovor su potpisali sredinom svibnja. Tu, međutim, priča dobiva novi zaokret.
Samo pet dana nakon potpisivanja ugovora, njegova je vrijednost izmijenjena. Posao koji je na natječaju dobiven za 903 tisuće eura povećan je za dodatnih 266 tisuća eura. Drugim riječima, vrijednost ugovora porasla je za iznos koji je čak veći od razlike između pobjedničke i druge najpovoljnije ponude na natječaju.
Šuta: ‘To je najnormalnije!‘
Gradonačelnika Splita Tomislava Šutu pitali smo kako komentira povećanje vrijednosti ugovora i okolnosti u kojima je aneks sklopljen samo nekoliko dana nakon osnovnog ugovora. Šuta je rekao da o javnoj nabavi odlučuju stručne službe i povjerenstva te da za izmjene ugovora postoje zakonom propisani modaliteti.
– Što se tiče bilo kakvog ugovora o javnoj nabavi, za to postoje stručne službe, za to postoji povjerenstvo koje donosi odluku, sastavlja zapisnik i u konačnici direktor tvrtke koji potpisuje tu odluku. Zakonski postoje modaliteti kada i u kojim mogućnostima postoji zaključenje dodatka ugovora.
Ti iznosi su zakonski jako dobro poznati i mislim da se sve što se radi, radi u sklopu zakona, i u Gradu Splitu i bilo gdje. To je najnormalnije. Ako postoje određene stavke koje nisu bile predviđene troškovnikom, a tijekom izvođenja radova se pojave, postoji mogućnost ugovaranja i aneksiranja ugovora. To se događalo i prije i događat će se i dalje. Bitno je da je sve u skladu sa zakonom – rekao je Šuta.
Problem je što su neka ‘iznenađenja‘ već bila predviđena
No upravo se ovdje otvara ključno pitanje. Prema izvornom troškovniku, sanacija oštećenog travnjaka već je bila predviđena kao dio posla. Za svaku od tri godine trajanja ugovora planirana je sanacija 20 posto ukupne površine travnjaka. Oštećenje travnjaka, dakle, nije bilo okolnost koju "Žnjan" nije mogao predvidjeti.
Naprotiv, bilo je unaprijed uračunato u redovno održavanje. Troškovnik je predvidio i čitav niz drugih aktivnosti povezanih s održavanjem travnatih površina: redovito zalijevanje, prihranu, zaštitu od bolesti i nametnika, dodatna tretiranja u slučaju pojave problema te detaljno održavanje sustava automatskog navodnjavanja. Zbog toga se nameće pitanje što je točno bilo izvan prvotno ugovorenog opsega posla i zbog čega je za to, svega nekoliko dana nakon sklapanja ugovora, bilo potrebno dodatnih 266 tisuća eura.
Odakle baš 266 tisuća eura?
Naravno, moguće je da su vremenske prilike ili druge okolnosti prouzročile štetu veću od one koju je "Žnjan" predvidio troškovnikom. Ali, upravo zato ključno pitanje ostaje bez odgovora.
Na temelju kojeg izračuna je procijenjeno da je za dodatne radove potrebno upravo 266 tisuća eura? Posebno je zanimljivo što je riječ o iznosu koji je veći od razlike između pobjedničke i druge ponude na natječaju.
Samo povećanje vrijednosti ugovora ne znači automatski da je prekršen zakon. Gradonačelnik Šuta upravo se na to poziva, ističući da zakon predviđa mogućnost izmjene i aneksiranja ugovora u određenim okolnostima. No pitanje javnog interesa nije samo je li aneks formalno dopušten, nego i što ga je konkretno opravdalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....