E, Pero, Petre, tako je to kad novčanik pun ko brod opet sakriješ od sebe samog. Pa sve digneš na noge kada svojom objavom na Facebooku upozoriš da je dao petama vjetra, skupa s nekoliko stotina eura i svim onim životno nam potrebnim dokumentima.
Tu tek nastaje problem. Splitskom konceptualnom umjetniku Petru Grimaniju život definitivno nije monoton, posebice kada jedna od njemu svojstvenih, uobičajenih epizoda gubljenja stvari postane potencijalni light motiv nadrealne priče. Recimo o jednom novčaniku i ludoj splitskoj noći u adventskoj metropoli.
Dakle Pero se s kćerkom na Staru uputio u Zagreb kako bi tamo dočekao Novu. Odluka je pala na autobus, putovanje je krenulo, sretno u Zagrebu završilo, a onda u jednom trenutku dobilo nagli obrat. Petar je na zagrebačkim ulicama shvatio kako je opet izgubio novčanik. Nije dobro u novu ući s gubitkom, mogla bi cijela postati takva. Stoga...
- Stoga sam se ja u novogodišnjoj noći opet istim putem vratio do kolodvora, u nadi da ću možda naletjeti na odbjegli novčanik s 400 eura i dokumentima. Dođem na kolodvor i shvatim kako sam upao u jednu neopisivu filmsku sliku.
Novogodišnja je mlada noć, svi se pripremaju za slavlje, izlaske, a na opustjelom kolodvoru vidim samo jednu Japanku. I to u plesu. Pleše ona ka da nema nikoga oko nje, ka šta i nije bilo. Sama sa sobom. Pogledam okolo, nigdje novčanika.
Uočim policajca, priđem mu i ispričam za svoj problem, pokušamo ga zajednički pronaći, ništa. Teta na šalteru mi kaže kako se inače puno krade, nije mi ulila baš veliko povjerenje. Ni sreću u činjenici da sam u Zagrebu s ćerom ostao na doslovce nula kuna. Zovem prijatelja, velim mu šalji mi nešto love, brzo, izgubio sam novčanik. Da, jesam, opet sam izgubio novčanik, a šta ću, ništa novo, šalji ako možeš nešto love što prije – priča nam Petar.
Sretan je čovjek koji prijatelje ima. I koji ti u tmini neke čudne noći brzinski na račun uplate lovu nužnu za preživljavanje. U traganju za istinom tu negdje po Zagrebu naletio je na Sašu Antića i njegovu Ivanu, naše, domaće, malo s njima proćakulao. Spliće uvijek vole vidjeti svoje Spliće po svijetu. I najavio im kako će uz Let 3 koji je pjevao na glavnom trgu metropole, skoknuti i do njihovog koncerta na Strossmayerovom trgu. I tako i bi.
- I tako nakon Letovaca evo mene i na TBF-u. U jednom momentu dolje ispod bine u gledalištu uhvatim sebe kako s jednim Zagrepčaninom, Indijcem i Riječaninom freestyle repam na ritam TBF-a. U nekoj nevjerojatno dobroj optimističnoj atmosferi.
U svakom slučaju, bio je to doček za pamćenje. Kasnije se sjetim ja opet novčanika i promislim kako se moj izbjeglica možda sam sa sobom negdje još voza. Zovnem "Promet Makarsku", dobijem službenicu Arijanu Bocković, i zapitam je jeli ga netko možda pronašao. Ona tada krene u potragu. Dogodi se sreća nakon dva dana – priča nam Grimani.
Sreća neke itekako čuva. Po pitanju izbjeglih novčanika Petra Grimanija svakako. Kao kada mu je u Firenci novčanik ostao na telefonskoj govornici, a dobra ga duša, bez da je tražila nagradu, ostavila u policijskoj stanici. Tu ga je i čekao na toplom, sigurnom, kada je došao prijaviti nestanak. Da nastavimo, Arijana je locirala autobus, pronašla vozača.
- Daniel Mlivončić iz Makarske, vozač koji nas je vozio do Zagreba ga je našao u busu. Mojoj sreći kraja nije bilo. Tu je moj novčanik prespavao Novu, a Daniel mi ga svečano uručio na poprištu njegova nestanka, u busu u Zagrebu – veli Grimani.
Pa je potom Petar na Facebooku napisao kako je zbilja počela sretno Nova godina svima. A ima nešto i u tome da nam je ova nova odmah u startu pokazala kako oko nas živi još poštenih ljudi nalik vozaču Danielu. I kako je svima dobro kada nam počne s dobrim djelom i toplom pričom. Jer bi cijela možda onda mogla postati takva. Stoga...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....