Mobitel se oglasija kasno navečer, malo prije 23 sata. Kad je tako, obično nije dobro. Pozivi u tu uru stresu vas, ne slute na dobro. Jave se sumnje, strah.
Javljaju moji iz Kaštili: "Jesi čuja koja se tragedija dogodila..." Tako je krenilo.
Naša dva Kaštelanina, iz Lukšića, braća Kovačev, Roko i Andrija. Poginili. Zatrpala ih lavina. Ne moš virovat. Tuga, jad.
Roko se nedavno oženija, 31 mu je godina, a Andrija se triba uskoro vinčat, on je pet godina mlađi. Pa di dvojica iz iste kuće!? Osta je treći brat, pomorac. Momci koji su živili za svoje misto. Bez kojih bi turnir na male branke u Lukšiću bija nezamisliv. Bili su zaštitni znak "prvenstva svita na male branke", kako Lukšićani zovu turnir. Momci zbog kojih se dolazilo gledat utakmice.
Tuga, ajme. Ne daj Bože ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....