Koliko god željeli kroz medijske apele pomoći zaštiti okoliša i senzibilizirati javnost, čini se da je najbolje zasukati rukave, ili u ovom slučaju navući ronilačko odijelo i baciti se na konkretan posao. Nakon skoro deset održanih akcija čišćenja duž srednje Dalmacije, na red je došlo splitsko podmorje, a rezultat svega bio je silni povađeni otpad koji se krio tik uz obalu najvećeg dalmatinskoga grada.
Slobodna Dalmacija je nakon niza uspješnih ekoloških akcija kroz prilog i projekt "U dogovoru s prirodom" ponovno odlučila udružiti snage s Klubom za podvodne aktivnosti "Iglun". Uz snažnu podršku sponzora OTP banke, Fine, BAT-a, JANAF-a, A1 Hrvatska, Vindije i Spegre, glavni je cilj bio očistiti dio podmorja splitskog akvatorija, koji je kao tranzitno i turističko središte prečesto prva žrtva pretjeranog gomilanja otpada.
Nakon nekoliko sivih i kišnih dana, u nedjelju se napokon ukazalo sunce te su se na splitskoj Matejušci ponovno postrojili ronioci kluba "Iglun" te članovi kluba iz Podstrane, Visa i brojni drugi. Ta se ekipa kroz niz prethodnih akcija dokazala kao neizostavan stup ove ekološke priče te hvalevrijedna inicijativa ne bi bila moguća bez njihove stručnosti, čiste volonterske predanosti i želje da u fokus javnosti vrate kritičnu temu zaštite podmorja. Tako su i ovog puta s morskog dna na površinu izvukli brojno, golim okom nevidljivo smeće koje je nemarom dugo vremena bacano u splitsko more, pa su nam otkrili dosta potresniju sliku mora naspram onog idiličnog prizora s Rive.
Izazovi splitske obale
– Danas je 14 ljudi zaronilo. Trebalo ih je biti i dvostruko više, ali su kiša i izmjena termina poremetile planove. Povadili smo nekoliko kubika smeća, bilo je dosta plastike i limenki, kao i nešto ribarskih alata jer smo ipak u lučici, a tu se našla i jedna lutka iz izloga! Za pravo čudo, i nema toliko guma jer se redovno čisti, čak nas je i iznenadilo s obzirom na lokaciju, ribarsku luku i ogromnu fluktuaciju ljudi. Očekivali smo puno više otpada – iskreno nam veli Teo Baučić, predsjednik kluba "Iglun", te slično kao i drugi stručnjaci upozorava na to da situacija odavno nije samo estetski problem jer najveća opasnost leži u procesima koji se ne vide na prvi pogled.
Uzroci ekološkog pritiska na splitski akvatorij dobro su poznati, ali se o njima rijetko govori s dovoljno odgovornosti i konkretnih djela. Split trpi golemo opterećenje prvenstveno zbog svoje uloge glavnog tranzitnog i turističkog središta Dalmacije, te nagli porast broja posjetitelja i intenziviranje nautičkog turizma stvaraju goleme količine otpada s kojima se postojeća komunalna infrastruktura teško nosi.
Mnogi trebaju shvatiti i da otpad ipak ne završava u moru sam od sebe, što znači da i dalje svjedočimo namjernom bacanju smeća s brodica, kao i iznimno neodgovornom ponašanju pojedinaca na samoj obali. Cijeli problem dodatno pogoršavaju oborinske vode i jaki vjetrovi, a splitska Riva i plaže iznimno su podložne nanosima smeća s kopna nakon svake jače grmljavinske oluje ili južnog vjetra, kada gradske ulice postaju kanali koji sve nakupljeno smeće ispiru ravno u more.
Velik fizički napor
– Gdje ima ljudi, ima i smeća. Nije stvar toliko u namjernom bacanju, dosta ima utjecaja vjetra i oborina te velikog broja prolaznika na ovom području. Dosta se promijenio mindset zadnjih godina, mi podižemo svijest, a građani sve više osuđuju devastiranje – smatra Baučić.
Velika je to promjena i pozitivan napredak u odnosu na neke prijašnje, puno izazovnije akcije poput one na području Kaštilca u Kaštel Gomilici, gdje su ronioci iz podmorja izvukli oko tri tone otpada. Među pronađenim predmetima bili su plastični i metalni otpad, kućanski aparati, gume i drugi glomazni otpad koji se godinama nakupljao na morskom dnu, a lokacija je označena kao jedna od ekološki opterećenijih u tom dijelu obale. Posebnu pažnju javnosti izazvao je i nastavak akcija na području omiškog akvatorija, gdje su ronioci zatekli neuobičajene količine glomaznog otpada, uključujući i kućanske aparate poput perilica rublja, koje su zbog dugotrajnog boravka u moru postale dio morskog dna.
A iako se na prvu čini kao jednostavan posao ("malo zaronite i potegnete"), čišćenje podmorja i izvlačenje otpada predstavlja izuzetno težak i fizički zahtjevan posao koji od ronilaca zahtijeva vrhunsku spremnost i hladnu glavu. Svaki zaron nosi niz nepredvidivih izazova, od slabe vidljivosti i jakih morskih struja pa sve do rukovanja teškim, glomaznim predmetima pod vodom. Susreću se i s opasnostima poput oštrog metala, razbijenog stakla i odbačenih ribarskih mreža u koje se lako mogu zapetljati, što u dubinama može brzo prerasti u za život opasnu situaciju.
‘Kazne funkcioniraju‘
– Sve smo ovo nekako i očekivali, bilo je tu maramica, boca, guma, konopa i dosta smeća s brodova koje bacaju i naši i turisti. Već sam sudjelovao u akcijama, a uvijek bude fizički dosta teško, pogotovo kod starih uređaja i oštrih limova. Možemo se zapetljati i ispod brodova preko konopa, što nam je možda i najveća opasnost u moru. Svi smo se ovdje danas izmorili, slabo se vidi, dosta je toga zakopano u pijesku i treba se dobro potruditi da se povadi otpad... Ima ljudi koji paze na okoliš, no neke nije briga i mislim da bi tu najbolje funkcionirale kazne – entuzijastično nam govori ronilac Nikola Jurić, student prve godine biologije mora iz ronilačkog kluba "R.E.K. Podstrana".
Ipak, unatoč stalnom riziku, pothlađivanju i iscrpljenosti, ovi hrabri pojedinci ne odustaju od svoje misije jer ih pokreće snažna želja da očuvaju morske ekosustave za buduće generacije. Njihov rad pod površinom često ostaje nevidljiv javnosti, no svaka je izvučena tona smeća velika ekološka pobjeda, naročito za očuvanje bioraznolikosti.
A iako mnogi smatraju da ovaj otpad nema previše utjecaja na naše zdravlje, varaju se. Naime, plastični otpad pod utjecajem mora i sunca ne nestaje, već se dugotrajno usitnjava u mikroplastiku. Te toksične čestice potom lako prodiru u hranidbeni lanac jer ih konzumiraju ribe i školjke, što znači da u konačnici taj isti otpad završava na našim tanjurima.
Opasnost za zdravlje
Dodatnu opasnost predstavljaju i izgubljeni ili odbačeni ribarski alati koji nastavljaju nekontrolirano loviti i ubijati morski svijet godinama nakon što su ostavljeni na dnu. Gomilanjem takvog krupnog otpada trajno se uništavaju staništa morskih organizama diljem Jadrana, a posebice su ugrožene livade posidonije koje su ključne za proizvodnju kisika i očuvanje cjelokupne bioraznolikosti Jadrana.
– Plastika se raspada nevjerojatno dugo, a staklo i lim prerastaju u riblja "staništa" i postaju dio podmorja, što nikako nije dobro. Apelirao bih na ljude da pripaze i na vlažne maramice, često ih oborinske vode donesu do mora. Sve što se odbaci na ulici kiše saperu i završi ovdje. Kupite za sobom jer priroda uvijek nađe način da taj otpad nanese do mora – završno poručuje Baučić.
Izvlačenjem zadnje mreže na Matejušci i ova je akcija uspješno privedena kraju, ali poruka organizatora i ronilaca tek treba odjeknuti u javnosti. Ove akcije, ma koliko uspješne bile, predstavljaju tek kratkoročno gašenje ekološkog požara. Ronioci Kluba za podvodne aktivnosti "Iglun" i sudionici projekta "U dogovoru s prirodom" složni su u tome da ekološka svijest mora postati dio naše svakodnevice, a ne tek povremena aktivnost. Ako želimo sačuvati naš najveći prirodni resurs i ponos, hitno su nam potrebne strože kontrole, rigoroznije kazne za onečišćivače te korjenita promjena ponašanja svakog pojedinca jer more pamti svaku bačenu plastičnu bocu, a vremena za popravni ispit imamo sve manje.
Inače, ove godine su planirane tri naše akcije, a iduća je u Tribunju 23. svibnja, kada će se volonteri opet baciti na izazovan posao vađenja otpada s podmorja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....