- Taj jutarnji poziv ću pamtiti cijeli život. To je bio poziv koji svi, koji se nađu u mojoj situaciji, priželjkuju. Koliko god mislite da ste spremni, kada čujete da vam je pronađen donor ipak osjetite strah, ali i olakšanje - govori Jelena Dominiković kojoj su transplantirana pluća prije sedam godina, a kaže da od tada živi potpuno drugačiji, novi i puno kvalitetniji život.
Jelena je jutros stigla na Rivu kako bi podržala javnu promociju darivanja tkiva i organa KBC-a Split, Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije i Ministarstva zdravstva.
- Uzrok gubitka funkcije mojih pluća bila je cistična fibroza. Radi se o rijetkoj, genetskoj bolesti koja najčešće zahvaća pluća i probavni sustav. Što je vrijeme više prolazilo, to su moja pluća sve više gubila funkciju sve dok nisam postala potpuno ovisna o kisiku. Jedina opcija za preživljavanje bila je transplantacija pluća.
Kada živite s takvom dijagnozom, jasno vam je da će vam jednog dana trebati nova pluća. Unatoč tome, dok ne osjetite drastično pogoršanje, niste potpuno svjesni o kakvoj se bolesti radi. Postala sam potpuno ovisna o tuđoj pomoći. Kada bih išla vani uvijek sam sa sobom morala nositi bocu kisika, a kod kuće biti priključena na aparat. To je posebno teško prihvatiti kada ste mlada osoba koja želi putovati, raditi i živjeti - ističe Jelena.
Doktor Toni Lozančić, anesteziolog u KBC-u Split i bolnički transplantacijski koordinator istaknuo je važnost ovakvih akcija i obilježavanje Europskog dana darivanja organa.
- Cilj je promocija doniranja organa i tkiva. Tu smo da odgovorimo na sva pitanja i nedoumice, a svi koji žele mogu ovdje dobiti i karticu dobrovoljnog darivatelja, koja nije obavezujuća. Ove godine u KBC-u je donirano jedno srce, šest jetri, deset bubrega, a prošle godine pet srca, troja pluća, 15 jetri i 29 bubrega. Važno je naglasiti da u procesu doniranja sudjeluje više od stotinu ljudi pa nema mjesta za malverzacije bilo koje vrste. Doniranje i alokacija su dvije odvojene grane tog procesa - naglašava Lozančić.
Istaknuo je i da je Hrvatska dio "Opt-Out" sustava što znači da su svi građani donori, osim ako se tijekom života ne izjasne da ne žele biti donori.
- Nakon moždane smrti pacijenata, ne pristupa se odmah uzimanju organa, uvijek je nužno razgovarati s bližnjima pokojnika i dobiti njihovu suglasnost. Donorske kartice isključivo služe kao izjava tijekom života da osoba ima želju biti donor - govori Lozančić.
Objasnio je cijeli proces eksplantacije koji traje tri do pet dana.
- Prvo treba identificirati potencijalnog donora, a potom dokazati moždana smrt. Slijedi razgovor s obitelji koja mora dati pristanak, zatim se radi eksplantacija i alokacija organa. Nacionalni koordinator određuje tim koji će doći po organe. Od razgovora s obitelji do eksplantacije prođe otprilike 12 sati, a otprilike 130 ljudi sudjeluje u procesu: liječnici, medicinske sestre, patolozi, radiološki inženjeri, vozači, policija...Radi se o intenzivnom procesu - objašnjava Lozančić.
Bubrezi i jetra su nešto otporniji organi na transport pa mogu "izdržati" do 12, odnosno sedam sati. Pluća i srce su osjetljiviji pa tako srce ne smije biti u transportu duže od tri sata. Lozančić naglašava da osobe bilo koje dobne skupine mogu biti donori.
Matea Puljiz, magistra sestrinstva, u KBC-u obnaša dužnost koordinatora za tkiva. Zadužena je za uzimanje tkiva rožnice, srčanih zalisaka, kostiju, kože...
- Naš odjel je poprilično "mlad" pa smo počeli s tkivom rožnice. Proces je isti za transplantaciju tkiva kao i za transplantaciju organa, jedina je razlika što se transplantaciji tkiva pristupa nakon cirkulatorne odnosno "prirodne smrti". U razdoblju od 24 sata možemo uzeti tkivo. Prošle godine smo odradili transplantaciju rožnice, u pitanju je bila mlada ženska osoba. Trenutno se pripremamo za transplantaciju bubrega, čekamo odobrenje od Ministarstva - govori Puljiz te dodaje da se najčešće uzimaju bubrezi i jetra.
Puljiz je u užoj obitelji imala dvostruko transplantiranu osobu koja je dobila novo srce i jetru.
- Nažalost je preminuo, ali mu je sigurno produžen život. Podareno nam je pet i pol godina na kojima smo neizmjerno zahvalni. Svaka osoba je jedinstvena i nikada ne možemo biti sto posto sigurni kako će naše tijelo prihvatiti donirani organ. Svaki dodatni dan obitelji znači jako puno - zaključuje Puljiz.
Doktorica Marina Premužić, nacionalna transplantacijska koordinatorica, kaže da Hrvatska bilježi pozitivne trendove kada je u pitanju dobrovoljno darivanje organa.
- Zakoni su pozitivni prema doniranju organa, odnosno svi se vodimo kao potencijalni donori. Bez obzira na to, uvijek se konzultira obitelj preminule osobe. U najvećem broju slučajeva dobijemo odobrenje obitelji. Vjerujem da u tom nesebičnom i plemenitom činu pronalaze i određenu utjehu, odnosno saznanje da dio njihovih voljenih i dalje živi. Više od 90 posto pacijenata živi godinu dana nakon transplantacije, a petogodišnje preživljenje bilježimo u više od 80 posto slučajeva. Nešto je niže je kod bolesnika koji su transplantirani zbog hitnih slučajeva, kada je situacija životno ugrožavajuća pa bez novog organa ne bi preživjeli ni taj dan - zaključuje Premužić.
U Hrvatskoj ove godine do 1. listopada 2024. bilježi se ukupno 82 prijavljena darivatelja organa te je izvršena ukupno 201 transplantacija solidnih organa i to: 87 bubrega, 76 jetri, 27 srca, tri pluća, jedna gušterača te sljedeće multiorganske transplantacije: dva darivatelja jetre, gušterače i crijeva, dva darivatelja bubrega i srca, jedan darivatelj jetre i srca, jedan darivatelj bubrega i gušterače i jedan darivatelj bubrega i jetre.
