Prema nacionalnom akcijskom planu za smanjenje gubitaka vode koji su Hrvatske vode objavile u lipnju 2024. godine, gubici vode u sustavu splitskog "Vodovoda i kanalizacije" iznosili su čak do 59 posto vode.
Prosjek na razini cijele Hrvatske je, prema tom dokumentu, oko 52 posto.
Dakle, svega 40 posto vode koju isporuči ViK, manje od pola ukupne količine, bude i naplaćeno. Gubici su najvećim dijelom posljedica dotrajale mreže, no, prema grubim procjenama, od 15 do 25 posto tih gubitaka odnosi se na ilegalne priključke. Dok bi velike investicije u sklopu projekta aglomeracije, odnosno izgradnje nove mreže i zamjene dotrajalih cijevi, trebale smanjiti gubitke na prosjek Europske unije od 25 posto, krađa vode problem je s kojim će se ViK očito morati sustavnije uhvatiti ukoštac.
Kako je ovih dana objavio Jutarnji list, unutarnjim nadzorom u ViK-u otkriveno je kako su zaposlenici ViK-a s vodoopskrbne mreže Split – istok vikendima "na crno" spajali pojedine objekte na području Kaštela i Trogira. Sada je i Državno odvjetništvo potvrdilo kako je dalo policiji nalog da istraži moguće postojanje kaznenih djela u ovom slučaju.
Kako se može zaključiti, uglavnom je bila riječ o situacijama u kojima su novoizgrađeni objekti spajani prije nego što su ispunili uvjete za redovni priključak, ili investitor nije imao vremena čekati na redovni priključak jer su stanovi u novoizgrađenim objektima prodani a kupci su se trebali useliti. Za pretpostaviti je kako bi se onda legalni priključak realizirao kada dođe na red, a do tada bi stanari koristili vodu "na crno".
Suglasnosti i dozvole
Nije to nova pojava u ViK-u. Splitska tvrtka godinama ratuje s ilegalnim priključcima, koje je uvijek bilo teško detektirati, osobito kada je u pitanju potrošnja vode za poljoprivredne potrebe ili u ilegalno izgrađenim objektima. Tako je samo na predjelu Kamena prije nekoliko godina otkriveno 20-ak ilegalnih priključaka. Ponekad se ljudi snađu jer jednostavno nemaju vremena godinama čekati da se cijev s glavnog vodovoda provuče do zabačenijih kuća, a ponekad jednostavno ne žele platiti legalni priključak jer im je preskup.
Za legalni priključak, osim samog mjerila i različitih naknada, potrebno je ishoditi i potrebne suglasnosti i platiti građevinske radove, a sve to na kraju može koštati nekoliko tisuća eura. To nije neki veliki trošak za investitore u stambene zgrade, no njima veći problem može predstavljati koliko se dugo čeka na sam priključak.
Uz uvjet da je ulična mreža izgrađena i blizu objekta, pa nisu potrebni veći zahvati kako bi se vodovodna cijev dovela do zgrade, na priključak se može čekati i do tri mjeseca. Nakon što ViK-u investitor preda potrebnu dokumentaciju, uključujući vlasnički list i građevinsku dozvolu, u ViK-u sve to trebaju provjeriti i nakon što odobre priključak, investitor treba uplatiti troškove priključka. Potom treba pričekati ekipu koja će mu spojiti vodu, a zbog velikog broja zahtjeva koji se podnose kako napreduje projekt aglomeracije, na izlazak ekipe na teren može se čekati nekoliko tjedana.
No problem je puno veći ako je zgrada izgrađena na mjestu gdje nema vodoopskrbne mreže. Tada investitor ulazi u proces ugovaranja proširenja mreže, što može trajati dulje od godinu dana, uz uvjet da sve ide glatko, odnosno da se ishode potrebne suglasnosti za radove na javnim cestama, kao i uz uvjet da su riješeni imovinskopravni odnosi.
Akustična oprema
U slučaju ilegalnih priključaka u Kaštelima, koliko se može zaključiti iz objavljenih materijala, dio ilegalnih priključaka odnosi se i na ovu situaciju. Riječ je o lokacijama na rubu Kaštela, gdje je glavna vodovodna mreža tek nedavno prošla, odnosno gdje su investitori u stambene zgrade bili puno brži od dinamike gradnje sekundarne vodovodne mreže.
Mogućnosti detekcije krađe vode posljednjih su godina napredovale. Kako bi utvrdili nelogičnosti u potrošnji, u ViK-u primjenjuju stroži nadzor nad korištenjem službenih vozila putem kontrole GPS-a, odnosno nadzora kretanja, što je i u ovom slučaju dovelo do otkrića nepravilnosti. No koriste se i neka tehnička sredstva u samoj mreži kojima se uspoređuje ulazak vode u pojedinim zonama s naplaćenom količinom. U slučaju nelogičnosti, npr. da se zabilježi veći protok vode u sitne noćne sate, kada većina stanovnika spava, pomoću akustične opreme traga se za mogućim puknućem cijevi, a ako nje nema, traga se za ilegalnim priključcima. Sve to zahtijeva i puno vremena, i ljudi i opreme.
U slučaju kada je utvrđena krađa vode, počinitelj mora platiti potrošenu vodu pet godina unatrag, a količina se obračunava prema profilu cijevi, broju članova kućanstva i pretpostavljenom maksimalnom protoku. Račun se u tom slučaju može popeti i do 10-ak tisuća eura, a legalni priključak ne može se dobiti dok se ne podmiri taj dug.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....